Teror se nastavlja, poruka je na „Telegram“ mreži jednog žitelja severnog dela Kosovske Mitrovice na najnovije hapšenje četvorice Srba. „Oko ponoći, šiptarski teroristi su brutalno pretukli Srbe, a zatim ih i oteli u blizini picerije ’Mrvice’. Kako kažu očevici, maltretiranje i zapomaganje je trajalo oko deset minuta. Takođe je privedena i jedna osoba koja je snimala događaj kako bi mu se oduzeo mobilni telefon“, reči su ovog Mitrovčanina.
To je samo najnoviji u nizu divljačkih napada Kurtijeve policije na Srbe sa severa KiM. Već je teško pobrojati sve šta su činili u poslednje vreme, iako se dosledno i detaljno beleži svaki takav događaj. Bolje reći sve se pretvorilo u otvorenu okupaciju pod maskom sprovođenja zakona. Pored nedavnih nasilnih upada i zauzimanja prostorija četiri opštine, poslednjih administrativnih veza sa državom Srbijom, kako bi dodatno ugrozili bezbednost Srba na severu KiM, sprovodeći institucionalno etničko čišćenje, malo šta je ostalo da zauzmu. Ostale su škole i obdaništa…
Pa ipak, sve te događaje pokrila je jedna iznenadna informacija koju je u Prištini pre nekoliko dana izneo izaslanik EU za KiM Miroslav Lajčak, a tiče se Ohridskog sporazuma, bolje reći onog famoznog Nemačko-francuskog plana. Pismo koje je u decembru prošle godine Evropskoj uniji uputila srpska premijerka Ana Brnabić, u kom je izrazila rezerve o pitanju delova Ohridskog sporazuma, odnosno iznela crvene linije Srbije za Kosovo – povučeno je, rekao je tada u Prištini Miroslav Lajčak.
„Pismo je povučeno“, odgovorio je na direktno pitanje novinara ispred zgrade kosovske vlade. Uz to je dodao – „postoje pojedine izjave koje nisu od pomoći, ali sporazum kao takav je važeći u celini. Štaviše, sporazum je postao deo EU puta ’Kosova’ i Srbije, tako da bih rekao da je dvostruko važeći: između Srbije i ’Kosova’, i između ’Kosova’, EU i Srbije“.
Famozno pismo
U pitanju je pismo koje je srpska premijerka, u ime Vlade Srbije, donela u sedište EU, 15. decembra prošle godine, na dan tadašnjeg Samita EU – Zapadni Balkan u Briselu. Lideri Unije i Zapadnog Balkana tada su usvojili zajedničku deklaraciju u kojoj se, između ostalog, navodi da od Beograda i Prištine očekuju konstruktivan angažman u dobroj veri i u duhu kompromisa da bi se postigao brzi napredak u normalizaciji odnosa.
Rezerve koje su usledile odnosile su se na sledeće: „Crvene linije su te, da bilo kakvi sporazumi o normalizaciji ne mogu podrazumevati, nikada, ni de facto, ni de jure priznanje tzv. Republike Kosovo, i da nikada ne mogu podrazumevati da mi pristanemo na članstvo tzv. Republike Kosovo u UN ili bilo kojim organizacijama u okviru UN sistema“, izjavila je tada Ana Brnabić. Ovo je pismo Priština protumačila kao odustajanje Srbije od sporazuma, optuživši Beograd više puta da ga krši, uz zahtev EU da zbog toga i reaguje.
Šest meseci kasnije EU je dvojici lidera, Aljbinu Kurtiju i Aleksandru Vučiću, ponudila novi plan primene sporazuma i to godinu dana nakon što je usaglašen ohridski Aneks koji je podrazumevao upravo već pripremljen plan primene sporazuma.
Međutim, taj plan su Priština i Beograd različito tumačili. Beograd, ali i EU smatrali su da se Aneksom podrazumeva preduzimanje momentalnih koraka u mehanizmu samoupravljanja za Srbe, što se u širem tumačenju razumelo kao korak ka formiranju ZSO, dok je Priština to od početka odbijala, naglašavajući da Beograd treba da učini konkretne korake na potvrđivanju kosovske nezavisnosti.
Posebno se naglašavao zahtev da Beograd potpiše konačni pravno-obavezujući sporazum o, kako je Priština isticala, uzajamnom priznanju. Kurti je u junu, u Briselu, odbio i novi plan primene, uz novo uslovljavanje, od kojih je jedno bilo – povlačenje ovog pisma, da bi evropski šef diplomatije Žozep Borelj istog dana potvrdio da je srpski predsednik „dao indiciju da je spreman da istraži opcije u vezi sa pismom Brnabić, te da formalizuje sporazum“.
Nejasnoće su usledile u Prištini. Iako je izaslanik EU izjavio da je Srbija povukla pismo iz decembra 2023, prištinska ministarka spoljnih poslova Donika Gervala je tu vest donekle demantovala, naglasivši da Srbija nije u potpunosti povukla pomenuto pismo, to jest da je ostala dosledna na temu nepriznavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta „Kosova“, a što je okarakterisala kao „neprihvatljivo“.
U Beogradu muk traje danima. Niti je neki zvaničnik prokomentarisao Lajčakovu izjavu, niti ga je upitao za ovu iznenadnu informaciju. Mediji, naročito televizije (i naklonjene vlasti i opoziciji), napadno su se bavili temom litijuma i višednevnog boravka predsednika Srbije Aleksandra Vučića u Loznici i Jadru. Čak ni uoči dolaska Miroslava Lajčaka u Beograd, da bi, posle boravka u Prištini, pripremio naredni sastanak „u okviru dijaloga o normalizaciji odnosa“ dveju strana, kao ni posle njegovog razgovora s Vučićem, o Brnabićkinom pismu i „crvenim linijama“ ni reči. Posle susreta nije bilo predviđeno obraćanje medijima.
Ohridske nejasnoće
Ako se vratimo godinu i po dana unazad, nije mnogo jasnije bilo ni posle razgovora u Ohridu, gde je glavna tema bila aneks predloga EU za normalizaciju odnosa „Kosova“ i Srbije. Umesto da se insistira na bar realizaciji već potpisanih sporazuma, prihvaćena je rasprava o Nemačko-francuskom planu (Ohridski sporazum) i stavljena primedba, koliko je u našoj javnosti poznato, samo u pogledu jedne odredbe (devete), čime signaliziramo da nama i nije mnogo stalo do suvereniteta kad su nam ostalih osam odredbi prihvatljive, iako i one bitno ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet Srbije.
Čak je EU donela odluku da ovaj sporazum uđe u poglavlje 35 u pregovorima o priključenju Srbije EU, bez jasnih naznaka da bi Srbija u tom slučaju prekinula svoj put ka EU.
Predsednik Vučić je tada rekao da nije potpisao nijedan dokument u Ohridu „zato što je Srbija međunarodno priznata država, a ’Kosovo’ nije“, te da međunarodno pravni sporazum ne može da se napravi. „Niko ne može da nametne obavezu Srbiji da prizna ’Kosovo’. Srbija može da radi na implementaciji do crvenih linija“, rekao je Vučić i dodao da neće implementirati „bilo šta što se tiče članstva ’Kosova’ u Ujedinjenim nacijama“. Za njega je važno bilo da „ono što je dostignuto u dijalogu bude primenjeno“, pre svega kada je reč o Zajednici opština sa srpskom većinom.
Za predsednika Srbije, u Ohridu je nekakav dogovor postignut, ali ništa nije potpisao, dok je šef diplomatije EU Žozep Borelj tvrdio da su „Kosovo“ i Srbija posle 12 sati razgovora postigli dogovor o evropskom predlogu, da bi američki izaslanik Gabrijel Eskobar izjavio: „Nismo fokusirani na potpisivanje, već na finalizaciju sporazuma.“
Premijer prištinske vlade Aljbin Kurti je poručio da je postignut „javni dogovor“, ali da je Srbija odbila da ga potpiše. Za njega „osnovni dogovor je defakto priznanje. Dakle, ovo je defakto priznanje ’Kosova’ i Srbije“, rekao je Kurti. U predlogu EU se ne spominje uzajamno priznanje, ali se navodi da strane moraju poštovati nezavisnost, autonomiju i teritorijalni integritet. Predlog je poznatiji kao Francusko-nemački plan i podržale su ga Sjedinjene Države.
Još tada glavno pitanje je bilo usmena saglasnost, koja se u međunarodnom pravu tumači isto kao i potpis dokumenta, naročito ako je izrečena od tako visokog funkcionera kao što je predsednik republike. I opozicija u Srbiji je tako tumačila Vučićevu „delimičnu“ saglasnost, držeći se pravne maksime „da devojka ne može da bude malo nevina, a malo trudna“. Da, valjda, ne bi tako i ostalo, došlo je do Brnabićkinog pisma EU, u kome su naglašene „crvene linije“ koje se odnose na priznanje, za koje Lajčak tvrdi da je povučeno.
Opozicija u Srbiji pokušava da poentira na ovoj diplomatsko pravnoj konfuziji i Lajčakovoj izjavi a najdirektniji je bio nekadašnji predsednik Srbije Boris Tadić.
Govoreći o Vučićevoj poseti Podrinju i javnosti koja je uzburkana zbog projekta „Jadar“, Tadić je u jutarnjem programu TV „Nova“ rekao da se „Vučić nalazi u kampanji prikrivanja svega onoga što se dešava na Kosovu“. „Odgovara mu da se na Kosovu prikrije potpuna demontaža prisustva srpske države. To je jedan istorijski događaj, dakle od 1912. godine, pa evo od današnjeg dana. Na KiM smo imali novovekovnu dimenziju našeg postojanja, a danas toga više nema.
U punom smislu te reči, Kosovo će biti izgubljeno onda kada se i formalno potpiše akt priznanja, ali u suštini, od 2012. godine do danas, manje-više sve je demontirano Briselskim sporazumom i prihvatanjem pravnog sistema nezavisnog Kosova, potom izborima koji su se dešavali po zakonima nezavisnog ’Kosova’, pa onda ispostavljanjem Telekoma, energetike, svih institucija…“, rekao je Tadić, opisujući događaje na KiM kao dramatičnim trenutkom.
Tadić nije propustio da se priseti svog razgovora sa Angelom Merkel u kom mu je tražila demontažu srpskih institucija. „Na tom razgovoru, ja sam javno pred građanima Srbije i čitavim svetom rekao da to ne dolazi u obzir, da je to crvena linija za Srbiju i opstanak naše države – sada je to definitivno potpuno potopljeno“, rekao je Tadić za TV „Nova“.
Od početka briselskog dijaloga i potpisivanja sporazuma u kojima nema ni s od suvereniteta Srbije („Pečat“ je više puta podsetio na svojevremene komentare Ivice Dačića da „Ustav Srbije nije Sveto pismo“, ili njegovog kompanjona da se „patriotizam ne sipa u traktore“) Srbi na KiM su ostali bez svoje policije, pravosuđa i mogućnosti da po srpskim zakonima na Kosmetu budu birane institucije lokalne samouprave.
Odskora su ostali i bez tablica zbog kojih je izbio oružani sukob, bez dinara kao sredstva plaćanja, ostaju bez srpskih privremenih organa, otimaju im crkve, a dobili su kosovske carinike i policajce na prelazima, specijalce na ulicama mesta na severu KiM, šest baza na Severu… „Kosovo“ je dobilo i telefonski pozivni broj. Zaposeli su Gazivode, kao i kompletan energetski sistem… Zauzvrat – šipak. Čak ni ZSO, na koju se čeka više od decenije, ako je ikada i bude.
Greške i gubici
Stavljajući pred Srbiju, tokom pregovaranja, sve novije i sve teže uslove za njeno pridruženje, EU je, zajedno s prekoatlantskim saveznikom, pokazala svoje prave namere, potpuno zanemarujući srpske nacionalne interese. Srbija nije bila dovoljno pažljiva i oprezna kada su u pitanju pregovori i sporazumi sa dalekosežnim posledicama, koje sada izlaze na površinu.
Zapadu se, očigledno, žuri da reši problem secesije „Kosova“ iz bojazni da bi naredni period mogao ići u korist Beograda. Nije tu u pitanju neka prevelika ljubav prema Albancima i njihovim velikoalbanskim aspiracijama. Prostor jugoistoka Evrope i danas, kao i u prošlosti, ima izrazito geopolitičko, geoekonomsko i geostrateško značenje koje određuje političku budućnost regiona. Zato iz Brisela stalno poručuju da se „održiva stabilnost i mir u regionu mogu postići samo kroz normalizaciju odnosa ’Kosova’ i Srbije. A put ka tome vodi kroz dijalog uz posredovanje EU“.
Sada je „kosa došla do brusa“ jer što briselska „normalizacija“ više napreduje, Srbi su ugroženiji i preti im egzodus. Beograd, za koga mir nema alternativu, trenutno nema ni rešenje za ugroženost Srba, osim navođenja šta sve Kurti radi, kukanja i oveštalih zahteva da tzv. Međunarodna zajednica preduzme nešto. Odnosno oni koji su sve ovo i zakuvali.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Pečat
Naslovna fotografija: RT Balkan
BONUS VIDEO:
