Malo je pojava na internetu koje su iritirale korisnike i suzbijale slobodu govora kao što je uvođenje tobože nezavisnih „fekt-čekera“ na društvene mreže i portale.
U digitalnom prostoru, u kome, po prirodi stvari, masovno i nekontrolisano proliferišu lažne vesti i različite dezinformacije, „fekt-čekeri“ su isprva bili zamišljeni kao nepristrasni čuvari verodostojnosti i istinitosti podataka i tvrdnji koje se iznose u onlajn tekstovima, objavama i konverzacijama.
Nakon lavine optužbi da je kampanja dezinformacija u režiji ruskih hakera potpomogla pobedu Donalda Trampa na predsedničkim izborima 2016, Fejsbuk je u decembru iste godine, samo mesec dana po okončanju izbornog procesa, uveo instituciju nezavisnih „fekt-čekera“, čiji je deklarisani zadatak bio da vrše nadzor tako što bi objektivno proveravali i procenjivali informacije koje kruže sajber-prostorom, kako bi mogli da skrenu pažnju na one za koje se utvrdi da nisu istinite.
Organizacije i sajtovi poput „Snoupsa“, „Politifakta“ i „Lodžikala“ dobile su mandat da u ime Fejsbuka budu arbitri istine, iako je bilo mnogo onih koji su bili skeptični u pogledu namera dotičnih privatnih kompanija, imajući u vidu da su mahom finansirane iz fondova i fondacija koje kao krovnog donatora imaju Džordža Soroša i njegov Fond za otvoreno društvo.
Sporna je bila i metodologija utvrđivanja istinitosti određenih političkih tvrdnji jer se u mnogim situacijama ne radi o egzaktnim brojkama i podacima, već o interpretacijama događaja koji u mnogome zavise od lične perspektive i subjektivnog tumačenja.
Potpuni fijasko
Sada, osam godina kasnije, dok se Amerika i svet spremaju za još jedan Trampov mandat, jasno je da je projekat „fekt-čekera“ doživeo potpuni fijasko. Ono što je, u teoriji, trebalo da pomogne korisnicima da razluče istinu od laži i budu bolje informisani, zahvaljujući pristrasnom delovanju istraživačkih organizacija koje su obavljale proveru, pretvorilo se u orvelovsku misaonu policiju koja je brutalno sprovodila cenzuru u korist hiper-liberalne političke agende američkih demokrata.
Pokušaji da se tvrda realnost, ali i istorijske, biološke, medicinske i druge empirijski potvrđene naučne istine, u potpunosti saobraze ekstremnim savremenim ideološkim i identitetskim konstruktima doveo je do brojnih tragikomičnih incidenata i situacija koje su od „fekt-čekera“ napravile omraženu, karikaturalnu pojavu.
Ako bi, na primer, napisali da biološki muškarci ne mogu da rađaju decu, „fekt-čekeri“ su rutinski takve naučno nesporne tvrdnje označavali kao neistinite i uvredljive, dok su, na primer, potpuno ignorisali sumanute tekstove u kojima se tvrdi da su prvu atomsku bombu bacili Sovjeti, odnosno Rusi.
Logo Fejsbuka i obraćanje Marka Zakerberga u kome najavljuje ukidanje fekt-čekera (Foto: Jaap Arriens/NurPhoto via Getty Images)Veliki geopolitički događaji poput sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku i sukobi mišljenja povezani sa njima tretirani su od strane „fekt-čekera“ isključivo u ključu zvaničnih interpretacija i proklamovanih interesa Stejt Departmenta.
Isto tako, na našem terenu, „fekt-čekeri“ su kerberski posvećeno čuvali hašku istinu o „genocidu“ u Srebrenici i navodnom broju ubijenih muslimana, dok su neoustaški opisi Jasenovca kao potpuno bezazlenog sabirnog, rekreativnog centra prolazili neopaženi i nekažnjeni.
Sporna je bila i metodologija utvrđivanja istinitosti političkih tvrdnji jer se u mnogim situacijama ne radi o egzaktnim podacima
Ideja je od početka očigledno bila da se „fekt-čekeri“ koriste ne samo kao oruđe cenzure, već i autocenzure, jer su objave pojedinaca koji su imali više presuđenih spornih tvrdnji postajale manje vidljive i niže zastupljene u takozvanom fidu, a neretko su dolazili i u opasnost da im profili budu blokirani i trajno obrisani.
Vrhunac apsurda i silovanja zdravog razuma „fekt-čekerska“ ekipa dostigla je u vreme pandemije korone kada su se zvanični narativ i „naučna istina“ menjali iz dana u dan, pa su „fekt-čekerske“ intervencije redovno bile u kontradikciji same sa sobom, što je, na kraju, priznao i sam vlasnik Fejsbuka Mark Zakerberg, koji je nedavno obznanio da se kaje što je podlegao pritiscima Bajdenove administracije da frizira dostupne podatke i da suzbija mišljenja i stavove koji su bili u koliziji sa zvaničnim narativom oko virusa.
Više slobode
Pokajani Zakerberg je prošle nedelje otišao i korak dalje kada je objavio da „Meta“, koja obuhvata Fejsbuk, Instagram i Votsap, neće više koristiti usluge „fekt-čekera“ sa strane.
„Fekt-čeking“ će zameniti korisnički generisane „beleške zajednice“, po ugledu na sistem koji je Ilon Maks implementirao na Iks platformi. On je objavio snimak u kome je istakao da je vreme da se Fejsbuk vrati svojim korenima što se tiče slobode govora, kao i da je sistem „fekt-čekera“ došao do tačke gde je bilo previše grešaka i previše cenzure.
On je sa žaljenjem konstatovao da će sada svakako biti više „loših stvari“ na platformi, ali da će istovremeno biti više slobode i humora.
Većina istaknutih novinara i analitičara iz oblasti tehnologije, poput Kare Svišer, vide ovaj potez kao pokušaj Zakeberga da imitira Ilona Maska i da se približi Donaldu Trampu i novoj administraciji, nakon što je bivši i budući predsednik Amerike u više navrata oštro kritikovao Zakerbergove društvene mreže zbog cenzure konzervativaca i njihovih političkih stavova.
Kako Zakerberg najavljuje, ubuduće biće, na primer, moguće na Fejsbuku kritikovati ilegalnu imigraciju i nazivati trans osobe mentalno obolelim, ali neke osetljive teme, poput negiranja Holokausta, biće i dalje najstrože sankcionisane.
Osnnivač Fejsbuka Mark Zakerberg (Foto: David Paul Morris/Bloomberg)Nema nikakve sumnje da je Zakerberg pribegao ovim potezima iz političke nužde i nagona za samoodržanjem, ali je takođe moguće da je barem delimično motivisan i čisto poslovnim i ekonomskim razlozima, jer je samo prošle godine za uređivanje Fejsbuka i eliminaciju neprikladnih sadržaja platio oko 500 miliona dolara konsultantskoj firmi „Aksenčur“.
U drugačijoj političkoj klimi, kakva sigurno nastupa sa povratkom Trampa i MAGA republikanaca, gde će biti mnogo manje tolerancije za kršenje slobode govora zarad nečijih nežnih osećanja, takvi troškovi postaju sasvim nepotrebni.
Bez obzira na dobrodošlu eliminaciju omraženih „fekt-čekera“, pitanje moderacije sadržaja na internetu i društvenim mrežama ostaće možda i ključno političko pitanje budućnosti.
U situaciji kada se sve veći deo političkog i društvenog života seli na internet, a tradicionalni mediji poput štampe, radija i televizije gube na masovnosti i uticaju, kontrola narativa na društvenim mrežama postaje preduslov za ostvarivanje bilo kakvog opipljivog političkog cilja.
Revolucije, državni udari, smene vlasti, izbori i političke kampanje, promene kulturnih paradigmi i socijalni inženjering, sve će se to prvo rađati i umirati na mrežama, u stalnom sudaru političkih i ideoloških takmaca – desničara i levičara, konzervativaca i liberala, odnosno suverenista i globalista. Ako ništa drugo, sada će ta borba biti za nijansu manje nefer, jer barem niko neće moći da se pretvara da ima tapiju nad istinom i ispravnim mišljenjem.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: RT Balkan
Naslovna fotografija: Pixabay
BONUS VIDEO:
