Prvi deo teksta možete pročitati OVDE.
Predsednik Džo Bajden, premijer Benjamin Netanjahu i njihov ključni operativac u Beloj kući, savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Salivan, Potcenili su brzu, refleksnu akciju izabranog predsednika Donalda Trampa kojom je srušio njihov demonski plan za pokretanje rata sa Iranom, napadom na nuklearne instalacije neposredno pre inauguracije novog predsednika.
Tramp je bio na oprezu zbog „realne mogućnosti“ da Bajdenov tim napravi alibi za napad na Iran i pokrene regionalni rat u završnoj fazi tranzicije vlasti, što bi novu administraciju „uvuklo u močvaru“ i potencijalno poremetilo njene spoljnopolitičke strategije.
Suština je da je upravo u Zapadnoj Aziji Trampovo predsednikovanje ugroženo mogućnošću spoljnopolitičkog i vojnog ćorsokaka – ne u Evroaziji ili Azijsko-pacifičkom regionu, ma koliko ulozi bili visoki i u tim oblastima. Jer, bezbednost Izraela je takođe pitanje unutrašnje politike za SAD!
Tramp je zaista ostao pribran i zadržao misli za sebe. Čak je dozvolio Netanjahuu da slobodno glumi u javnosti, predstavljajući kako ima poseban odnos sa Trampom i da je ovaj planirao vojni sukob sa Iranom.
Trampov izbor Stiva Vitkofa, Jevrejina, za svog specijalnog izaslanika za Zapadnu Aziju prošao je relativno neprimećeno. Vitkof je nepoznat, politički novajlija u Trampovom novom timu, ali to može ukazivati na marginalizaciju Džareda Kušnera i zakopavanje Avramovih sporazuma.
Vitkofova uloga
Svakako, Vitkof, samostvoreni milijarder (sin proizvođača ženskih kaputa u Njujorku), zanimljiv je izbor jer nema prethodno iskustvo u diplomatiji, a njegova stručnost leži u rušenju objekata koji su prevazišli svoju upotrebnu vrednost, izgradnji novih zdanja i ostvarivanju ogromnih profita.
Drugim rečima, njujorški je investitor i graditelj nekretnina, poput samog američkog predsednika. Tramp je upoznat sa njegovim veštinama u teškim pregovorima, njegovom istrajnošću da probije betonske zidove, zaključi poslove i stvori inovativne projekte u nepovoljnim uslovima.
Tramp je u Vitkofu video upravo čoveka koji bi mogao da natera Netanjahua na poslušnost. To je bila situacija stvorena po meri, jer je Tramp bio odlučan da se reši katastrofalnog ćorsokaka koji je Bajden, u saradnji sa Netanjahuom, ostavio u Zapadnoj Aziji. A gde je američki uticaj i prestiž u regionu na dnu, a međunarodna reputacija Izraela je nepopravljivo narušena.
Vitkof je odmah počeo sa radom, stigavši u Tel Aviv da Netanjahuu preda poruku kako Tramp želi da dogovor o Gazi bude postignut pre njegovog stupanja na dužnost. Ubrzo su se (prošle nedelje) pojavile vesti na izraelskom Kanalu 12 da je Tramp poslao poruku zvaničnicima u Tel Avivu, pozivajući Izrael da izbegne bilo kakvu „nepotrebnu“ eskalaciju i da se uzdrži od izjava koje bi mogle dovesti do regionalnih sukoba, posebno tokom tranzicionog perioda pre početka njegove administracije.
Trampov izaslanik za Bliski istok Stiv Vitkof (desno) sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, u Jerusalimu, 11. januar 2025. (Foto: Prime Minister’s Office Spokesperson)Kanal 12 je dodao da su „Trampovi saradnici obavestili izraelske zvaničnike kako nova američka administracija ima za cilj postizanje stabilnosti na Bliskom istoku, sa fokusom na podsticanje mira između Izraela i Libana, kao i očuvanje tekućeg primirja.“
Izveštaj dalje navodi: „U svojim razgovorima sa izraelskim zvaničnicima, Tramp je naglasio da nema nameru da započinje nove ratove tokom prvih dana svog mandata, jer namerava prioritetno da se bavi rešavanjem unutrašnjih pitanja u Sjedinjenim Državama.“
Tramp je u Vitkofu video upravo čoveka koji bi mogao da natera Netanjahua na poslušnost
Očigledno je Tramp osetio da Netanjahu orkestrira scenario „sudnjeg dana“ kako bi ga primorao na određene korake, u trenutku kada je Teheran više puta signalizirao da nema nikakve namere da nastavi program za razvoj nuklearnog oružja i obećao da će 2025. godina biti ona u kojoj se nuklearno pitanje Irana može rešiti sa Zapadom. Predsednik Masud Pezeškijan lično je dao to obećanje uz ponudu za pregovore sa Vašingtonom.
U međuvremenu, pojavio se i snažan neokonzervativni glas koji je pokušao dati opravdanje za izraelske planove da „gurnu“ Trampa na ratni put. Naime, radi se o eseju u časopisu Foreign Affairs, koji je objavljen šestog januara, a napisao ga je niko drugi do Ričard Has iz Saveta za međunarodne odnose.
Has je istaknuta figura u američkoj spoljnopolitičkoj eliti, a njegov članak pod naslovom The Iran Opportunity imao je za cilj da podstakne javno mnjenje protiv Trampovog pokušaja bilo kakvog napretka u odnosima sa Iranom, slično onome što je postigao sa Severnom Korejom tokom svog prvog mandata. Jasno je da je Has prenosio „izraelske signale“.
Brzi dogovor
Suštinski, Hasov članak je jedno veliko razočaranje – ponovljene fantazije i neistine koje su oblikovale politiku Vašingtona prema Iranu u protekle četiri decenije. Ono što je važno, bez ikakvih empirijskih dokaza koji bi podržali njegove teze, insistirao je na tome da je Iran danas znatno oslabljena sila nakon preuzimanja Sirije od strane islamističkih grupa, te da se otvorila prilika za obračun sa Teheranom.
Ukratko, Has je doslovno reprodukovao izraelski narativ pod svojim imenom, namernu obmanu koja nimalo ne doprinosi njegovoj reputaciji.
Međutim, Trampu se ne dopada što ga Netanjahu pritiska. On se seća kako ga je izraelski premijer naveo da naredi atentat na visokog iranskog generala Kasema Sulejmanija, trećeg januara 2020. godine, a zatim se sam povukao u poslednjem trenutku, čim je operacija počela, ostavivši Trampa da se samostalno nosi sa posledicama! (Zanimljivo je da je Pezeškijan u intervjuu za NBC News prošle nedelje izjavio da Teheran nikada nije izdao fetvu protiv Trampa zbog Sulejmanijeve smrti.)
Tramp neće da ga Netanjahu ponovo prevari, te je jasno objavio na svojoj društvenoj mreži Truth Social oštru primedbu o Netanjahuu („duboki, mračni kučkin sin“), koju je izrekao američki strateški mislilac profesor Džefri Saks sa Kolumbija univerziteta na događaju koji je trajao sat vremena i koji je organizovao „Kembridž union“ u Velikoj Britaniji prošlog meseca. Time je jasno stavio do znanja da prema Netanjahuu najblaže rečeno nema topla i drugarska osećanja.
Američki ekonomista Džefri Saks na mirovnom forumu u Budimpešti, 6. jun 2023. (Foto: Wikimedia commons/Elekes Andor/CC BY-SA 4.0)Saks je pominjao ključnu ulogu Izraela u pokretanju regionalnih ratova i upozorio novu američku administraciju, paleći crvene alarme, da je Netanjahu ponovo u akciji – ovoga puta u cilju pokretanja rata sa Iranom – što je zamka u koju Tramp ne bi smeo upasti.
Nema sumnje da je poslednji dogovor o Gazi nametnut Netanjahuu od strane Vitkofa. Prema izraelskim izveštajima, Vitkof je pozvao Netanjahuovu kancelariju, tražeći sastanak u Tel Avivu prošlog vikenda, ali je dobio odgovor da je petak vreme za jevrejski šabat. Nakon toga Vitkof je, kako se izveštava, upotrebio psovku i pozvao Netanjahua da dođe. Što je ovaj, naravno, prihvatio. Uzgred, formalno odobrenje izraelske vlade za dogovor o Gazi već je bilo spremno u roku od 24 sata nakon toga.
Sada Vitkof, uz Trampovo odobrenje, „planira da bude gotovo stalno prisutan u regionu u pokušaju da spreči raspad postignutog dogovora“ i razmatra posetu Pojasu Gaze „kao deo svojih napora da održi primirje između Izraela i Hamasa, prema jednom zvaničniku iz tranzicionog tima koji ima direktne informacije o procesu primirja.“ (OVDE)
Tramp možda gleda i dalje od dogovora o Gazi. Pozitivan odgovor iz Teherana i arapskih prestonica (kao i preovlađujuća međunarodna podrška) mu pruža podsticaj da nastavi sa realizacijom. Novi-stari američki predsednik razume da se Zapadna Azija transformisala do neprepoznatljivosti otkako je napustio svoj položaj, a pomirenje između Irana i Saudijske Arabije i poslednja istorijska promena u saudijskoj strategiji predstavlja ključni šablon regionalnih odnosa. (Pogledajte članak u Foreign Affairs, The Saudi Solution? How Riyadh’s Ties to America, Iran, and Israel Could Foster Stability.)
Veliko pitanje je koliko daleko će Tramp ići u preoblikovanju toka istorije – konkretno, da li će se uključiti u pregovore sa Teheranom? Nesumnjivo, pozadinski kanali pregovora su aktivni – na primer, značajan je izveštaj o sastanku 11. novembra između Ilona Maska kao bliskog Trampovog saradnika i ambasadora Irana pri UN. Dakle, postoje različite mogućnosti.
KRAJ.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: indianpunchline.com
Prevod: Mihailo Bratić/Novi Standard
Naslovna fotografija: Reuters
BONUS VIDEO:
