Odluka Tužilaštva BiH da izda nalog za privođenje, tačnije hapšenje Milorada Dodika i druge dvojice najviših funkcionera Republike Srpske, premijera Radovana Viškovića i predsednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, a sve „zbog napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine“, pokazala je da antisrpske snage „podižu uloge“ i zaoštravaju situaciju u najdubljoj krizi sa kojom se nekadašnja centralna jugoslovenska republika suočava nakon okončanja rata.
Pošto trojica optuženih, što se i moglo očekivati, nisu privedeni na saslušanje u Sarajevo, Sud BiH im je „odredio pritvor“, a Milorad Dodik je tokom obraćanja poslanicima na sednici Narodne skupštine RS to „rešenje“ predstavio kao besmisleno. „Odredili su pritvor meni, Radovanu i Nenadu. Sad smo mi kao u pritvoru. Hoćete li nas uhapsiti? Hajde probajte. Hoćete li uleteti ovde u Skupštinu?“, rekao je Dodik.
Jasno je da bi hapšenje trojice najviših funkcionera manjeg entiteta BiH zbog sprovođenja njihovih zakonskih i ustavnih obaveza ne samo predstavljalo poniženje za Srpsku, već bi, verovatno, bilo uvod u kraj postojanja prve srpske države zapadno od Drine, verifikovane Dejtonskim sporazumom. To je, naravno, i cilj onih koji su izdali nalog za hapšenje Dodika, Viškovića i Stevandića računajući da u aktuelnom odmeravanju snaga sa nepokorenom Srpskom imaju jače adute.
Postavlja se pitanje da li su Bošnjaci spremni da željeno privođenje pokušaju da realizuju rizičnim angažovanjem „organa BiH“ (Sudska policija BiH i SIPA) ili računaju (ili se bar nadaju!) da bi im izlaz iz sadašnje “pat pozicije” mogli omogućiti prijatelji sa Zapada, oličeni u mirovnim snagama EUFOR-a, NATO-a ili možda „samostalnim“ britanskim specijalcima?
Mada je Tužilaštvo BiH nalog za privođenje „banjalučke trojke“ izdalo Sudskoj policiji BiH, zatraživši, navodno, „asistenciju“ SIPA (Državna agencija za istragu i zaštitu BiH) i MUP-a Srpske, u Sarajevu je svima bilo jasno da bi, nakon odluke parlamenta Srpske da na njenoj teritoriji zabrani delovanje nedejtonskih institucija BiH, pokušaj hapšenja Dodika i njegovih saradnika doveo do sukoba sa snagama MUP-a RS.
Oklopna vozila „Despot“ u vlasništvu MUP-a RS na defileu povodom Dana Republike Srpske, 9. januar 2022. (Foto: MUP RS)Iako u bošnjačkim političkim strukturama ima onih koji priželjkuju takav sukob – verujući da bi im on mogao poslužiti kao povod za započinjanje rata sa srpskim „secesionistima“ ili željeni argument za intervenciju međunarodnih snaga – do angažovanja organa Bosne i Hercegovine u „privođenju Dodika i drugova“, do trenutka pisanja ovog teksta nije došlo.
Nakon što su se u medijima pojavile informacije da organi SIPA odbijaju da sprovedu nalog Tužilaštva BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu BiH (čiji je direktor kadar iz Srpske Darko Ćulum) izdala je saopštenje u kome je demantovala da ne želi da izvrši ovaj „zadatak“. Istovremeno je međutim objasnila da je „uzimajući u obzir kompleksnost situacije“ SIPA takvu akciju proglasila visokorizičnom i zabelešku o tome dostavila Sudskoj policiji BiH radi daljeg informisanja nadležnih institucija, odnosno Tužilaštva BiH.
Poziv iz SAD
Malo je verovatno da će se bošnjačkim pobornicima unitarne Bosne ispuniti i želja da im glavni posao u eliminisanju Dodika i pretvaranju Srpske u „praznu ljušturu“ obave strani faktori, tačnije međunarodne snage. Radost im je, međutim, pričinila oštra izjava državnog sekretara SAD Marka Rubija da „Dodik podriva institucije BiH i ugrožava njenu sigurnost i stabilnost“, kao i njegov apel partnerima u regionu „da se pridruže Vašingtonu u suprostavljanju tom opasnom i destabilizujućem ponašanju“. Rubio je takođe poručio da će „SAD učiniti sve da se izbegne novi sukob u Evropi“.
Indikativno je, međutim, da je novi šef Stejt departmenta, i pored ove oštre retorike, pozvao „političke lidere u BiH da se uključe u ozbiljan i konstruktivan dijalog“, što je upravo ono na čemu insistira rukovodstvo iz Banjaluke, a Sarajevo uporno odbija. Iako Rubio nije učinio značajan diskontinuitet u odnosu na višedecenijsku politiku Vašingtona prema Bosni, njegov poziv političkim liderima u BiH na razgovore je nešto što u sadašnjoj situaciji gotovo izvesno ne bi učinila prethodna Bajdenova administracija, već bi preduzela „energične mere“ da privede Dodika i „pacifikuje“ Republiku Srpsku.
Donald Tramp, po svemu sudeći, ne samo da – za razliku od ratobornih Evropljana – žuri da okonča sukob u Ukrajini, već mu nije u interesu izbijanje novog ratnog požara u Bosni Hercegovini. Zbog toga će, bez obzira na „tvrde“ poruke Rubija upućene Dodiku, njegova administracija insistirati na postizanju političkog dogovora Srba, Bošnjaka i Hrvata koji će smiriti tenzije i ostaviti „dejtonskog bolesnika“ u sadašnjim međunarodno priznatim granicama.
Za Republiku Srpsku ohrabrujući nagoveštaj „korekcije“ politike SAD prema BiH u odnosu na prethodnu administraciju svakako predstavlja odluka o odustajanju od imenovanja Daglasa Džonsa za novog ambasadora Amerike u Sarajevu, koga je prethodno na tu funkciju imenovao Džozef Bajden.
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu (Foto: SCMP Pictures/handout)Ni nedavna poseta generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea BiH nije ispunila očekivanja Bošnjaka da im Severnoatlantska vojna alijansa odradi posao hapšenja Dodika i sređivanja nepokorene RS. Rute jeste poručio da „NATO neće dozvoliti stvaranje bezbednosnog vakuuma i ugrožavanje mira u BiH“, ali je odbacio mogućnost angažovanja trupa ovog Saveza, prebacujući odgovornost na snage EUFOR-a, koje su, kako je ocenio, „sposobne da održe sigurno i stabilno okruženje u zemlji“.
A snage EUFOR-a – sastavljene od trupa iz evropskih država NATO-a koje u BiH borave na osnovu mandata Saveta bezbednosti UN – su nakon pooštravanja krize u nekadašnjoj centralnoj jugoslovenskoj republici počele da povećavaju svoju brojnost dovođenjem pojačanja.
Ne treba, na žalost, isključiti mogućnost smišljene provokacije Sarajeva ili nekog od njegovih evropskih „mentora“ koja bi mogla podstaći ratne tenzije
To je izazvalo zabrinutost naroda u Srpskoj da bi EUFOR mogao da izađe „izvan svog mandata“ zbog čega je zamenik ministra odbrane BiH Aleksandar Goganović razgovarao sa komandantom ovih snaga rumunskim generalom Florianom Marian Barbuom. Nakon sastanka Goganović je saopštio da mu je Barbu rekao da „EUFOR neće izaći iz mandata dobijenog od strane SB UN“, te se „neće mešati u političke procese u BiH“.
Mada među evropskim prijateljima Bošnjaka ima onih koji bi rado pokrenuli EUFOR protiv Republike Srpske vrlo je verovatno da će, zbog stava „glavnog gazde” u NATO-u iz Vašingtona (koji ima presudan uticaj na Evropske mirovnjake), mirovne snage sa Starog kontinenta zaista ostati u okviru mandata dobijenog od Saveta bezbednosti UN. Ne treba, na žalost, isključiti mogućnost smišljene provokacije Sarajeva ili nekog od njegovih evropskih „mentora“ koja bi mogla podstaći ratne tenzije i prisiliti EUFOR da „koriguje“ sadašnju poziciju.
Neslaganja u Srpskoj
Narodna skupština RS je glasovima poslanika vladajuće većine na zasedanju u Banjaluci, a na predlog Milorada Dodika, 13. marta usvojila Zakon o zaštiti ustavnog uređenja Republike Srpske, kao i Nacrt novog ustava Republike Srpske. Zakonom o Zaštiti ustavnog uređenja RS se predviđa osnivanje, organizacija, nadležnosti i ovlaštenja Specijalnog tužilaštva RS za zaštitu ustavnog uređenja Srpske, kao i Specijalnog suda RS za zaštitu ustavnog uređenja Srpske.
Takođe je formirana i Služba za zaštitu ustavnog uređenja Republike Srpske koja će buti nadležna da obavlja poslove koji se odnose na prikupljanje podataka i sprečavanje delatnosti na podrivanju ili rušenju ustavnog uređenja i bezbednosti sadašnjeg manjeg entiteta BiH. Očigledno je da je donošenjem ovog zakona, odnosno formiranje spomenutih državnih organa Banjaluka pokazala spremnost da štiti svoj ustav i zakonski poredak od nasrtaja iz Sarajeva ali i srpskih „petokolonaša“.
Dodik je takođe inicirao proces donošenja novog ustava, s obzirom da je sadašnji proširen brojnim amandmanima nametnutim od strane visokih predstavnika (prvenstveno Volfganga Petriča) smanjio dejtonske nadležnosti Srpske i „darovao“ joj „novitete“ poput Veća naroda.
Nacrtom novog ustava – koji je, kako je naglašeno u skladu sa Dejtonskim ustavom – predviđeno je da Republika Srpska ima pravo na samoopredeljenje i udruživanje u složene državne zajednice federalnog ili konfederalnog tipa sa susedima ili drugim državama. Ukoliko bude izglasan novi Ustav, Srpska će ponovo dobiti svoju vojsku i ostati bez nametnutog Veća naroda, dok će Banjaluka postati glavni grad, a Pale prestonica RS.
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik (Foto: Borislav Zdrinja/SRNA)Na žalost, poslanici prozapadne opozicije, tačnije SDS-a i PDP-a nisu podržali nacrt novog ustava. Oni su kao argumente za odbijanje navodili da „sada zbog nepovoljnih međunarodnih okolnosti i protivljenja zapadnih zemalja nije vreme za njegovo usvajanje“, te ga nazivali „avanturizmom u kome ne žele da učestvuju“.
Pri tome su, a u prvom redu poslanici Srpske demokratske stranke, zaboravili ili svesno ignorisali činjenicu da je upravo Srpska demokratska stranka (predvođena nekim drugim, znatno hrabrijim ljudima) u znatno nepovoljnijim međunarodnim okolnostima 1992. godine inicirala donošenje prvog ustava Srpske. a zatim kroz rat (zajedno sa Vojskom RS) odvela naš narod do Dejtonskog mirovnog sporazuma i ogromne autonomije u okviru nametnute BiH.
Nacrtom novog ustava – koji je, kako je naglašeno u skladu sa Dejtonskim ustavom – predviđeno je da Republika Srpska ima pravo na samoopredeljenje i udruživanje u složene državne zajednice
Usvojeni Nacrt novog ustava ide na tridesetodnevnu raspravu, nakon koje nadležni skupštinski odbor treba da formuliše konačan predlog ustava o kome će se raspravljati u parlamentu RS. Problem koji bi mogao da dovede do toga da sadašnji Nacrt ne zaživi kao ustav jeste činjenica da je za njegovo usvajanje potrebna podrška dvotrećinske većine poslanika, odnosno najmanje 56 glasova „za“. Vladajuća koalicija u Skupštini ima 53 poslanika, pa je veliko pitanje da li će s, obzirom na oštro protivljenje prozapadne opozicije donošenju novog ustava, uspeti da iz njenih redova obezbedi tri potrebna glasa.
„Ili ćemo vratiti snagu ili ostati prazna ljuštura, mi biramo snagu! Ustav nije avanturizam, već najviši akt jednog naroda i zato ga donosimo pažljivo, uz javnu raspravu i stručne analize. Da li će po novom ustavu Banjaluka biti glavni glas, zavisi od opozicije. Ako glasaju protiv, ostaće Sarajevo. Neka narod zna ko radi za Srpsku, a ko za strane centre moći! Ovo je borba za budućnost, za Republiku Srpsku, koja je jača nego ikad. I nećemo odustati“, poručio je Dodik.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Pečat
Naslovna fotografija: Borislav Zdrinja/SRNA
BONUS VIDEO:
