Najnovija objava predsednika SAD Donalda Trampa na njegovoj omiljenoj mreži „Trut sošl“ u vezi sa iranskim pitanjem glasi: „Recite lažnom demokratskom senatoru Krisu Kunsu da ja Iranu ne nudim ništa, za razliku od Obame koji im je platio milijarde dolara u okviru glupog nuklearnog dogovora (koji bi sada već istekao), niti uopšte razgovaram sa njima otkako smo im potpuno uništili nuklearna postrojenja.“
Trampova objava nagoveštava da iransko pitanje može postati centralna tema partijskog prepucavanja u Sjedinjenim Državama. Takođe pokazuje da je on uznemiren kritikama senatora Kunsa, koji je već 15 godina istaknuti zakonodavac iz Delavera, a zanimljivo je da ga je Njujork tajms jednom prilikom opisao kao „oči i uši Džoa Bajdena“.
Interesantno je da je senator Kuns rukopoloženi starešina u Zapadnoj prezviterijanskoj crkvi, koji i dalje redovno propoveda u bogomoljama širom Delavera. Ono što je posebno važno jeste njegova posvećenost angažmanu u politici, sa ciljem da okupi Amerikance različitog porekla, vere i političkih opredeljenja kroz slavljenje duhovnosti i molitve.
Kuns ima evangelističku bazu birača, redovno učestvuje na nedeljnom molitvenom doručku u Senatu i jedan je od retkih opozicionih političara koji bi mogao privući značajno krilo MAGA pokreta, ukoliko bi se ono odvojilo usled Trampovog odstupanja od predizbornih mirotvornih obećanja.
Magloviti ciljevi
Kuns je oštro kritikovao Trampovo postupanje u vezi sa iranskim pitanjem. Time se svrstao uz još četvoricu istaknutih demokratskih senatora — lidera manjine u Senatu Čaka Šumera, Peti Marej, čelnog demokratu u senatskom Odboru za oružane snage Džeka Rida i potpredsednika Odbora za obaveštajne poslove Marka Vornera.
Oni su 18. juna objavili zajedničko saopštenje o iranskom pitanju u kojem su izneli sledeće stavove:
- Izbijanje sukoba između Izraela i Irana predstavlja „opasnu eskalaciju koja preti da rasplamsa širi regionalni rat.“
- Tramp bi trebao dati „prioritet diplomatiji i pokušaju postizanja obavezujućeg sporazuma koji bi sprečio Iran da proizvede nuklearno oružje.“
- Američki predsednik ne bi trebao da produbljuju angažovanje Vašingtona u ovom ratu, imajući u vidu „nedostatak pripreme, strategije i jasno definisanih ciljeva, kao i ogroman rizik po Amerikance i civile u regionu.“
Oni su, takođe, naveli da nova administracije nije pružila odgovore na pitanja kao što su:
- Trenutna procena obaveštajne zajednice o iranskom nuklearnom programu, namerama iranskih lidera i njihovim sposobnostima;
- Cilj američke vojne intervencije u Iranu, posebno u svetlu Trampovog poziva na „bezuslovnu kapitulaciju Teherana“;
- Procenjeni obim i trajanje bilo kakve američke vojne kampanje;
- Rizici po američke snage raspoređene u bazama širom regiona Bliskog istoka;
- Planovi za evakuaciju američkih državljana; i, što je najvažnije,
- Ustavni ili zakonski osnov koji bi opravdao vojnu intervenciju.
Petorica senatora su Trampu posebno ukazala na poslednju tačku, podsetivši ga da je „Kongres ravnopravan partner u očuvanju i odbrani nacionalne bezbednosti Sjedinjenih Država širom sveta, i da Kongres nije odobrio vojnu akciju protiv Irana.“ Takođe, naveli su i da „Sjedinjene Države ne smeju zalutati u treći rat u poslednje tri decenije“, te da „Kongres ima ključnu ulogu u ovom trenutku“.
Demokratski senator iz Delavera, Kris Kuns (Foto: Al Drago/Getty Images)Tramp nije navikao na kontrolu i ravnotežu vlasti (tzv. checks and balances). Ono što ga je posebno razjarilo jeste činjenica da je senator Kuns takođe član senatskog Odbora za spoljne poslove, kao i dosledni pristalica Izraela i redovan govornik na događajima koje organizuje AIPAC (Američko-izraelski komitet za javne poslove).
Kuns je zanimljiv političar koji nekada ume da zauzima prilično smele stavove. Prošle godine se, na primer, suprotstavio rezoluciji koju je predložio senator Berni Sanders, a koja je trebala da primeni norme ljudskih prava na pitanje američke pomoći Izraelu, dok je sa druge strane pozivao Bajdenovu administraciju da prizna „nemilitarizovanu“ palestinsku državu nakon završetka rata u Gazi.
Potreban sporazum
Suština je da se u Sjedinjenim Državama stvara snažan talas javnog nezadovoljstva zbog bliskoistične politike, sličan onom izazvanom vijetnamskim pitanjim. koji je nastao nakon atentata na predsednika Kenedija, a koji je na kraju preplavio Ameriku kada je Lindon Džonson ubrzao rat u Vijetnamu.
Suštinski posmatrano, Trampove mogućnosti su ograničene. On insistira na tome da su vazdušni udari od 22. juna „sravnili sa zemljom“ iranska nuklearna postrojenja. Drugim rečima, iranska atomska bomba više nije tako bliska opasnost.
S druge strane, Izrael je žestoko uznemiren jer mu je Iran naneo takav udarac da mu je privreda u rasulu, pa ne može ni da pomišlja opsežniji direktan napad na Iran. Izrael očekuje da Sjedinjene Države preuzmu glavni teret, što, po mom mišljenju — a možda i po mišljenju specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa — Tramp ne želi da učini.
Tramp bi trebalo da se vrati na prethodnu strategiju i dozvoli Vitkofu da pregovara o sporazumu koji je obećao
Ako Tramp ipak krene putem rata, potreban mu je mandat Saveta bezbednosti UN i Kongresa SAD. Ali malo je verovatno da će dobiti njihovu podršku. Pored toga, ako Iran nanese ozbiljnu štetu američkim interesima u vojnom sukobu, to bi lako moglo postati ključno pitanje na međuizborima naredne godine — odnosno moglo bi ozbiljno naštetiti MAGA pokretu i Trampovim pozicijama uopšte.
Neko će postaviti pitanje koja je alternativa? Ja bih se vratio na Trampovu početnu poziciju i započeo pripreme za pregovore o takozvanom Sveobuhvatnom mirovnom sporazumu, koji je Vitkof obećao još prošle nedelje u intervjuu za CNBC.
Izaslanik predsednika SAD Donalda Trampa za Bliski istok, Stiv Vitkof (Foto: Chris Kleponis/CNP/Bloomberg via Getty Images)Tramp je trebalo da zna da je politička retorika Irana na nivou vrhovnog vođe uglavnom namenjena unutrašnjoj publici, odnosno pobožnim muslimanima. Bilo koji stručnjak za Iran iz Instituta Kvinsi za odgovorno kreiranje spoljne politike mogao je sastaviti spisak prethodnih sličnih situacija tokom poslednjih 47 godina, a neko iz Bele kuće je mogao pripremiti obiman dokument i dati Trampu da ga makar prelista.
Problem Bele kuće oduvek je bio u tome što bespogovorno sledi izraelske interese, sa ponekim izuzetkom kao što je Barak Obama. Ali ta navika više nije održiva, jer je došlo do tačke u kojoj se američki i izraelski interesi ne poklapaju.
Jednostavno rečeno, Tramp nije imao nikakav opravdan razlog da uvredi vrhovnog ajatolaha Alija Hamneja uoči pogrebne ceremonije za najviše vojne komandante i nuklearne naučnike koje su ubijeni tokom 12-dnevnog rata između Izraela i Irana, na kojoj on nije mogao ni da prisustvuje zbog bezbednosnih razloga.
Šta bi Tramp uradio u sličnoj situaciji u Katedralnoj crkvi Svetog Petra i Pavla kada bi stizale torbe s telima sa Bliskog istoka? Da li bi dao neki intervju za Fox News? Ili, pak, objavu na Truth Social?
Život ide dalje. Tramp bi trebalo da se vrati na prethodnu strategiju i dozvoli Vitkofu da pregovara o sporazumu koji je obećao. U međuvremenu, neka stvari mirno sazrevaju kroz brojne tajne kanale koji su dostupni.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: indianpunchline.com
Prevod: Mihailo Bratić/Novi Standard
Naslovna fotografija: Jim Watson/AFP via Getty Images
BONUS VIDEO:
