U jednoj analizi vojno-bezbjednosne deklaracije koju su potpisale Hrvatska, Albanija i tzv. Kosovo u martu mjesecu ove godine, posebno sam naznačio važnost poziva za pristup toj asocijaciji koji je upućen Bugarskoj. Iako ga zvanična Sofija do sada nije prihvatila, nije ni negirala da će to u nekom momentu uraditi.
U tom kontekstu sam, takođe, pomenuo da osim Srbije, neprijateljski na tu vrstu regionalnih kretanja mogu gledati i Sjeverna Makedonija i Crna Gora, na koje će biti ozbiljno pojačani „bočni“ geopolitički pritisci, naročito u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
Negdje u tom periodu je, na jednom bugarskom nacionalno orjentisanom sajtu, objavljena analiza iste deklaracije, ali sa potpuno drugačijim pogledom. Naime, u njoj se navodi da su potezi Zagreba, Tirane i Prištine isprovocirani sve bližom vojnom, političkom i ekonomskom saranjom Mađarske i Srbije, koja se, u izvjesnom smislu, širi i na Sjevernu Makedoniju sa kojom Bugarska sve teže nalazi zajednički jezik.
Dalje je stajalo i da je Mađarska jedan novi/stari geopolitički igrač koji širi pipke svog ekonomskog i političkog uticaja, u vremenu nezainteresovanosti snažnijih sila za prostor Balkana. Pa se pominju neki projekti Mađara na ekonomskom planu, od 500 miliona evra vrijednog zajma Sjevernoj Makedoniji, pa do zainteresovanosti mađarske kompanije MOL za kupovinu rafinerije nafte u Burgasu, koja je sada vlasništvo ruskog Lukoila. Na kraju se zaključuje da je za Bugarsku taj uticaj opasan jer paktira sa Srbijom i Sjevernom Makedonijom, sa kojima Bugarska ima čitavu istoriju nesporazuma.
U međuvremenu, mađarski uticaj u regionu je dodatno rastao, i, vrlo zanimljivo, proširio se i na Crnu Goru. Premijeri Orban i Spajić su potpisali Sporazum o saradnji po pitanjima infrastrukture, telekomunikacija i informacionih tehnologija, što je prilično rđavo primljeno kod građanističke i montenegrinske javnosti.
Rastu pritisci
No, zašto ovo sve pominjem? Zato što su ova balkanska kretanja rezonovala i u samoj Evropskoj uniji odakle nedavno dolazi i direktan povod pisanja ovog teksta, odnosno novi izvještaj Evropskog parlamenta za Sjevernu Makedoniju, koji je pokazao tačnim sva navedena ranija predviđanja o pojačavanju „bočnih“ pritisaka na tu zemlju. O uspjehu tih pritisaka svjedoči nam i ono što se našlo u izvještaju, kao i ono što je izostavljeno, a trebalo je da se nađe.
Ovo drugo je vrlo zanimljivo i izazvalo je dosta pažnje, čak i nekih naših medija. Naime, radi se o tome da su u završnom izvještaju, prvi put od početka pregovora sa EU, trebali biti pomenuti makedonski identitet i jezik. Međutim, usljed žestoke ofanzive bugarskih evroposlanika, praktično svih zajedno bez obzira na stranačke razlike, došlo je do povlačenja tih formulacija.
U Sofiji je to slavljeno kao velika pobjeda i pokazatelj kako političko jedinstvo po ključnim nacionalnim pitanjima daje dobre rezultate. Skoplje je sa druge strane kritikovalo Evropu zbog „deficita demokratije“ i, prilično razočarano, ovaj potez nazvalo „talibanskim“.
Plenarna sala Evropskog parlamenta (Foto: Pixabay)Možda je fama podignuta oko toga ostavila u sjeni ono što je na kraju zaista i napisano u izvještaju, a što je za Srbiju i razumijevanje evropskog pogleda na region još važnije. Praktično dosta teza koje se u izvještaju nalaze kao da su preuzete iz gorepomenute analize sa bugarskog sajta, pogotovo u domenu jačanja srpsko-mađarske saradnje. Naravno ima tu i još pridodatih stavova, ali vrlo slično intoniranih. Pa se tako neke od najžešćih spoljnopolitičkih poruka odnose upravo na Srbiju i Mađarsku.
Za srpsku stranu se navodi da ima vrlo veliki medijski uticaj u Sjevernoj Makedoniji, gdje srpski „tabloidi“, navodno, prenose propagandu Moskve i Pekinga i šire neprijateljske narative o NATO paktu. Evroparlamentarci su ovu priliku posebno iskoristili da Balkanom šire bauk „srpskog sveta“, pa su Makedoncima ukazali na opasnost od ovoga projekta koji, kako kažu, podriva suverenitet i stabilnost država u regionu.
Izveštaj EP za S. Makedoniju je pokazao tačnim sva ranija predviđanja o pojačavanju „bočnih“ pritisaka na tu zemlju
Pominjući da u tome učestvuju i dijelovi makedonske vlade, jasno su nacrtali političku metu na Ivanu Stoilkoviću, predstavniku Srba u toj zemlji koji je po dolasku Mickoskog na vlast dobio ministarsko i potpredsjedničko mjesto. Makedonska profesorka Biljana Vankovska ocijenila je to kao vrlo opasan pokušaj podrivanja međuetničkih odnosa u S. Makedoniji, jer će Albanci jedva dočekati ovaj „evropski nabačaj“ da opet upere prstom u Srbe i predstave ih kao krivce.
Kada se ovakav atak na srpske političare posmatra u širem okviru, vidjeće se da se on odvija gotovo istovremeno sa napadima na srpske partije u crnogorskoj vlasti, prvenstveno na Andriju Mandića kao predsjednika Skupštine. Opet je zanimljivo da se Mandić, Knežević i ostali srpski elementi nastoje izbaciti iz vlasti uz istovjetan modus operandi, koji podrazumijeva udružene pritiske evrobirokratije i jednog regionalnog faktora na politički kurs vlade. Svakako, u crnogorskom slučaju, taj regionalni faktor je Hrvatska, koja je u poslednjih godinu i po dana u diplomatskom „klinču“ sa Crnom Gorom.
Geopolitičko sabijanje
U izvještaju je, takođe, vrlo indikativno to što se Srbija i Mađarska posmatraju kao jedna osovina geopolitičkog uticaja koja uvodi interese Ruske Federacije i Kine na Balkan. Doslovno se navodi da je Evropski parlament „zabrinut zbog uloge Mađarske i Srbije u promovisanju geopolitičkih ciljeva Kine i Rusije; u tom kontekstu (se) ukazuje na rizik od zavisnosti od Kine izazvan asimetričnim ugovorima o zajmu, kao i na rizik od nedavnog zajma iz Mađarske, za koji se čini da takođe potiče iz Kine.“
Dakle, evropska birokratija ozbiljno računa sa potrebom da opstruiše djelovanje, kako oni smatraju, osovine Beograd-Budimpešta, čiji geopolitički vektori struje Moravsko-vardarskom dolinom (naravno, podržani kineskim kapitalom). Istorijski i životno zainteresovana za širenje svog uticaja u S. Makedoniji, u tom poslu im pomaže Bugarska. Neki potezi Sofije, kao što je najavljivanje (istina neuspješno) uvođenja dodatnih carina na ruski gas koji se isporučuje Srbiji i Mađarskoj mogu se bolje razumjeti u naznačenom kontekstu.
Evroparlamentarci nisu zaboravili Makedoniji što nije stala uz njihovu rezoluciju o Ukrajini u UN, a podržala je američku
Kao što se bolje može razumjeti i zašto Evropska unija u Sjevernoj Makedoniji favorizuje horizontalne pravce povezivanja sa Albanijom i Bugarskom, prije svega željeznički Koridor osam (što se uklapa i u šire strateške interese NATO). Vrlo je zanimljivo da je Mickoski krajem prošle godine najavio da bi, zbog bugarskih blokada, sredstva sa tog mogla biti preusmjerena na Koridor 10, koji spaja Budimpeštu sa Solunom i na čijim dijelovima već uveliko rade kineske firme. To preusmjeravanje se, ipak, nije desilo i pod pritiskom Evrope projekat je nastavljen, dok je Mickoski potvrdio ulogu omraženog aktera u Sofiji.
Premijer Severne Makedonije Hristijan Mickoski (Foto: Tanjug/AP Photo/Petr Josek)Treba pomenuti i da evroparlamentarci nisu zaboravili Makedoniji što nije stala uz njihovu rezoluciju o Ukrajini u Ujedinjenim nacijama u februaru mjesecu, a sa druge strane je, opet zajedno sa Mađarskom, podržala američki dokument o istoj temi. Dakle, sve što Mickoski radi je pod lupom Evrope i određenih regionalnih adresa, pogotovo ako korespondira sa mađarskim ili srpskim stavovima.
Tu se, naravno, otvara vrlo važno pitanje da li će ovo „sabijanje“ vladajuće strukture u S. Makedoniji dodatno uticati na njihovo približavanje Budimpešti i Beogradu, ili će, ipak, nedovoljno snažni „leći na rudu“ i voditi zemlju onako kako je to radio Zoran Zaev, tabajući put za obesmišljavanje postojanja države. To će umnogome zavisiti i od njihove sposobnosti da zadrže stabilnu unutrašnju podršku i izbjegnu „bušenje sistema“ koje je prošao Gruevski.
Na koncu, sve nam to govori da regionalne peripetije postaju sve značajnije i da balkanska politika u poslednjim mjesecima dobija specifični dinamiku. Šema djelovanja evrobirokratije u sprezi sa Zagrebom, Sofijom i Tiranom je sada jasnija, a neke njene rezultate već vidimo u praksi.
Mihailo Bratić je publicista i diplomirani politikolog Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Ekskluzivno za Novi Standard.
Izvor: Novi Standard
Naslovna fotografija: Szerzői jogok MTI/Miniszterelnöki Sajtóiroda/Benko Vivien Cher
BONUS VIDEO:
