Činjenica da su neke stranke u Republici Srpskoj odlučile da ipak izađu na vanredne predsjedničke izbore koje je, po diktatu slučajnog njemačkog turiste, objavio CIK u Sarajevu naizgled je zadala ozbiljan udarac banjalučkoj strategiji odbrane.
Tako je i SNSD bila prinuđena da predloži svog kandidata, pa samim tim i legitimizuje CIK-ovo glasanje, dok je priča o referendumu odložena do daljnjeg. Potom je i Narodna Skupština povukla svoje zaključke kojim osporava neustavne odluke Ustavnog suda, a za v.d. predsjednika imenovala Anu Trišić Babić.
Ovo su naizgled sve ustupci i povlačenja, koja su među malodušnima sa istočne strane Drine stvorila utisak da je Srpska „puštena niz vodu“. Ali makar i letimičan pogled na šire stanje stvari ukazuje da iz faze „sve je gotovo“ komotno možemo da pređemo u „evo nas opet“.
Naime, koliko god Ustavni sud djeluje neustavno, on je ipak uspostavljen Dejtonom, pa ga je sa stanovišta podržavanja prvobitnog sporazuma teško osporavati – za razliku od lažnog „Suda BiH“. CIK je izbore i zakazao kako bi Srpsku stavio u procjep između iznuđenog priznanja svog autoriteta i kosovsko-metohijskog scenarija, u kojem bi političko Sarajevo dobilo ulogu Aljbina Kurtija. Što je, priznaćete, daleko gora opcija.
U tim okolnostima, predsjednik Milorad Dodik daje intervju Borisu Malagurskom za kratki dokumentarac „Ubijanje mira“, koji svjetskoj javnosti na pristupačan način objašnjava ko je samozvani Kristijan Šmit. Potom odlazi u Rusiju i sjedi u prvom redu zasjedanja diskusionog kluba „Valdaj“ tokom četvorosatnog obraćanja ruskog predsjednika Vladimira Putina, da bi se potom i privatno sastao s njim.
„Moj zahtjev je samo bio da predsjednik Putin ne propusti priliku da se na tom nivou, kada budu ravnali svijet i dogovore na nivou svijeta, da nas ne ostave trećerazrednim birokratama iz Brisela da nas i dalje mrcvare i da nam ne dozvoljavaju da živimo“, rekao je Dodik za RT Balkan nakon sastanka.
Tadašnji predsednik RS Milorad Dodik daje izjavu medijima nakon sastanka sa Vladimirom Putinom u Sočiju, 2. oktobar 2025. (Foto: Snimak ekrana/RT Balkan)Iz Rusije je onda stigla najava da je za 31. oktobar zakazana sjednica Savjeta bezbjednosti UN, kojim predsjedava Moskva, a povodom situacije u BiH. Ne zvuči nemoguće da bi tom prilikom moglo da se forsira pitanje (ne)legitimiteta samozvanog sarajevskog diktatora. Vidjećemo šta će tu da bude, kako bi rekao Donald Tramp.
A kad je već o američkom predsjedniku riječ, njegova vlast je konačno preduzela prve korake da ispravi nepočinstva prethodnog režima. Tako su 17. oktobra Amerikanci skinuli „sankcije“ koje je Džozef „autopenkalo“ Bajden uveo protiv četvoro Srba, samo zato što su organizovali i učestvovali u proslavama Dana RS Devetog januara.
Danijel Dragičević i Jelena Pajić Baštinac iz Dodikovog kabineta su na američkom crnom spisku još od marta 2024, dok su generalni direktor RTRS Dijana Milanković i šef protokola RS Goran Raković dodati posljednjeg dana Bajdenovog mandata, kao oproštajni pasjaluk. Ima tu, dabome, još da se uradi – ali glavno je da se počelo. Inercija je moćna sila u američkoj politici, i kad nešto krene ima tendenciju da se nastavi, pogotovo ako ima ko i kako da „pogura“.
Uspjeh RS je tim veći jer su u međuvremenu Amerikanci prestali da odlažu sankcije NIS-u – koje su isto tako „oproštajni pasjaluk“ Bajdenovog režima – uprkos molbama Srbije da one budu bar odgođene, ako ne i ukinute.
Ako Šmit padne, to će biti pobjeda banjalučke škole politike koja razumije da „pobjednik stvara činjenice, a gubitnik citira rezolucije“
Šlag na torti bilo je jednoglasno pristajanje Željka Komšića i Denisa Bećirevića na prijedlog Željke Cvijanović da Predsjedništvo BiH predloži Trampa za Nobelovu nagradu za mir – iako su obojica odbila da se to uopšte razmatra u avgustu, dok još nije postignuto primirje u Gazi, pa je ispalo očigledno šta je stvarni prioritet Sarajeva. Nije ni čudo da je 20. oktobra hercegbosanski portal „Poskok“ objavio maltene hvalospjev rukovodstvu Srpske i Dodiku lično, komentarom da oni vode šahovsku partiju „hladno, gotovo vojno“ dok Sarajevo i dalje pogrešno smatra da se radi o improvizaciji.
„Poskok“ stavlja rad rukovodstva RS u kontekst poslovica drevnog kineskog stratega Sun Cua, iz njegovog djela „Umijeće ratovanja“. I tu svakako ima istine. Banja Luka razumije moć bolje od Sarajeva, gdje je to razumijevanje atrofiralo za 30 godina šmitovanja raznih pretendenata na fotelju Benjamina Kalaja.
Ako Šmit padne, to će biti pobjeda banjalučke škole politike, koja razumije da „pobjednik stvara činjenice, a gubitnik citira rezolucije“, veli hrvatski portal. Moja jedina primjedba na njihov zaključak je da nije „ako“, nego – kada.
Naslov i oprema teksta Novi Standard
Izvor: Sve o Srpskoj
Naslovna fotografija: RT Balkan
BONUS VIDEO:
