U okviru beskrupulozne borbe za opstanak, Emir Suljagić mora svim sredstvima da se bori za zaštitu digniteta svog opštinskog „genocida” koji ugrožavaju nemili događaji u Pojasu Gaze
N1 i njihovi gosti ne vide problem u otkazivanju nastupa pravoslavnog, srpskog benda, ni u otkazivanju nikšićke grupe „Vizant” – ali neumorno brane slobodu izražavanja poljskih satanista
Bela spomen-ploča iz 1984. godine, na kojoj je pored krsta ispisano „Ovde leže posmrtni ostaci srpskih vojnika palih u ratovima 1912–1918”, izmeštena je s bočne strane parka, nad kojim se vije zastava Francuske
Borba Dragana Bjelogrlića protiv nasilja u Srbiji podjednako je iskrena,istinska, pa i i moralna koliko i suprotstavljanje bivšeg predsednika SANU Vladimira Kostića „ponižavanju i privatizaciji” institucija
Samo dan nakon „šest protiv jednog” runde pregovora o KiM u Briselu, važnija trojka iz ove grupe odlučila je da skine rukavice i jasno i glasno saopšti Srbiji šta se od nje očekuje
U Nemačkoj ili Švedskoj, država može da ima vlasništvo u medijima, u Srbiji ne može. U Francuskoj strani kapital u medijima ne može da prelazi 20 odsto. U Srbiji može biti većinski
Od dolaska Kfora na KiM do danas, progon SPC je opšte mesto, ali do sada je to uglavnom rađeno „vaninstitucionalnim metodama”. Sada, izgleda, taj progon dobija i institucionalni karakter
Velika se buka digla u jednom delu javnosti oko izmena medijskih zakona, pre svega oko dve tačke Zakona o elektronskim medijima za koje se tvrdi da predstavljaju „gušenje slobodne reči”
Ovo je priča kako profesorska titula zaista više nije garant bilo čega, a posebno ne čestitosti, etičnosti, pa čak ni pameti, ali i o tome kako ovo društvo nisu degradirali „krezubi zagledani u prošlost”
I ove godine, kao i prošle, u istom danu smo imali promociju kadeta Vojne akademije i tzv. „Paradu ponosa”. Razlika u poređenju s prošlom godinom ipak postoji
Već je postalo opšte mesto da lideri prozapadne opozicije mnogo vole da se biju oko mrvica. Bilo da se radi o mobilnim telefonima, o ostacima ostataka neke partije, ili o – stranici na „Fejsbuku”
Je li Srbija okrenula leđa Rusiji, a Bocan-Harčenko nema hrabrosti da to kaže? Ili dešavanja oko Atinske deklaracije i Krimske platforme nisu mnogo zabrinule Moskvu?
Šta Vladimiru Arsenijeviću daje za pravo da morališe o štetnom uticaju koji na decu od tri-četiri godine može imati grafit sa porukom „kad se vojska na Kosovo vrati”?
Dinko Gruhonjić, takav kakav jeste, je veliko blago, a ne neprijatelj Srbije – jer je samo njegovo postojanje najbolji mogući demanti svega onoga što on o Srbiji i Srbima govori i radi