U senci izbornih kampanja i rezultata glasanja u drugim evropskim zemljama ostala su dešavanja u Bugarskoj. Paralelno sa glasanjem za Evropski parlament, birači su se izjašnjavali i o sastavu najvažnijeg državnog zakonodavnog tela. Šesti put za svega tri godine! Junski parlamentarni izbori su peti vanredni za redom u rekordno kratkom roku! Sama po sebi, ova informacija potvrđuje tezu o apsolutnoj destabilizaciji političkog sistema nakon dvanaestogodišnje stabilokratije Bojka Borisova i njegovih koalicionih partnera.
Međutim, da apsurd bude veći, iako je mali broj političara koji bi rado sa Borisovim u koaliciju, iako je još manje onih na političkom Zapadu koji bi se obradovali povratku Borisova u „punom kapacitetu”, a istovremeno je i ogroman broj komentatora u sofijskoj političkoj čaršiji koji samo i isključivo krive bivšeg premijera za apsolutnu destabilizaciju političkog sistema, čini se kako je najteži period u karijeri Borisov ostavio iza sebe, te da njegov GERB opet postaje najvažnija politička partija u zemlji.
Propali eksperiment
Izbori su, inače, raspisani nakon što se eksperiment, započet 2023. godine o „rotirajućem premijeru” – dogovoren između koalicije okupljene oko Borisova (GERB – SDS) i liste okupljene oko Kirila Petkova (još jednog bivšeg premijera koji je suštinski predvodio listu „Nastavljamo promene – Demokratska Bugarska”) – raspao.
Kada je došao trenutak da kormilo preuzme Marija Gabrijel kao kandidat GERB – SDS, umesto dotadašnjeg predsednika Vlade Nikolaja Denkova (koji je izabran na predlog „Nastaljamo promene – Demokratska Bugarska”), prethodni dogovor je „pukao” i više nije bilo parlamentarne većine. Zvanično, liderima tehnokratsko-evrofanatične liste koja bi da „nastavlja promene” i „demokratizuje Bugarsku”, nisu se svidela pojedina kadrovska rešenja predložena od strane Gabrijel.
Nezvanično, i posle tri godine protivnici Bojka Borisova nisu uspeli da ga izoluju na političkoj sceni ili detronizuju sa mesta najuticajnije osobe na tom političkom polu, rejting liste koju predvodi stabilizovao se na oko 25%, što postaje izvor frustracija. Zapravo, pored liste Borisova, poslednja dva izborna ciklusa pokazuju da su rejting stabilizovale još dve političke partije. Najpre, tu je „Pokret za prava i slobode”, stranka turske nacionalne manjine osnovana davne 1990. godine.
Bivši bugarski premijer Bojko Borisov tokom glasanja na parlamentarnim izborima u okviru izbora za Evropski parlament 2024. na biračkom mestu u Sofiji, 9. jun 2024. (Foto: Anadolu Agency)Zanimljivo, prema rezultatima nedavno održanog popisa Turaka je u Bugarskoj maksimalno devet odsto, a Pokret je osvojio na ovim izborima 16,5% i čak 45 mandata (devet više nego na prethodnim izborima). Moguće je da za ovu partiju glasa i sve veći broj Roma, moguće je i da imaju disciplinovanije biračko telo koje uredno i bez kolebanja izlazi na izbore, a moguće je da ovo predstavlja ishod niske ukupne izlaznosti (o tome će više reči biti u nastavku teksta).
Problem predstavlja što se kopredsednik Pokreta (jedan od dvojice), kontroverzni biznismen Deljan Peevski još od 2021. godine nalazi pod sankcijama SAD i Velike Britanije po odredbama takozvanog „Zakona Magnitskog” zbog sumnjičenja za krivična dela korupcije i pronevere.
Uticaj Turske
Takođe, turski političari iz Bugarske neraskidivo su povezani sa Turskom, a Erdogan u ovom trenutku više je deo problema za SAD i EU nego što je deo rešenja. Da li je to dobro za koalicioni potencijal Pokreta u zemlji koja je članica NATO? Zajedno, Borisov i Peevski imaju 113 od 240 mandata, za parlamentarnu većinu neophodan im je treći partner.
Pored ove dve liste, rejting je stabilizovao i Kostadin Kostadinov, harizmatični predsednik partije „Preporod” (Vъzraždane), uprkos tome što su neposredno pred izbore u raznim kuhinjama „izmišljene” ad hoc liste koje su trebale da mu spuste rejting. Jedna od njih je i „preskočila” cenzus od tri odsto (novoosnovana partija „Veličije”), a tako i postala parlamentarna.
Uprkos svemu, „Preporod” ima još i jednog poslanika više nego na prethodnim izborima, zaposeo je 38 mesta u skupštini. Međutim, pošto je ova partija suverenistička, branioci evroatlantske agende svrstavaju je u ultranacionaliste, anti-LGBT, desničarske populiste ili evroskeptike. Naravno, svrstavaju je i u proruske.
Kostadin Kostadinov, predsednik bugarske partije „Preporod” (Foto: BGNES)Lider „Veličija” objasnio je suštinsku razliku: „Po pitanju Ukrajine razlikujemo se u odnosu na ‘Preporod’. Kostadinov se zalaže da pomognemo Rusiji, a mi smo za neutralnost. Mi smo za to da ostanemo u NATO i EU, kategorično i jasno. Mi nismo evroatlantisti. Mi smo Bugari i za nas je trenutno ovo najbolje rešenje.”
Zbog toga bi NATO i EU ne samo da izbegnu Kostadinova u svakoj računici za pravljenje parlamentarne većine, nego i da spreče njegov potencijalni rast.
Kazna birača
Zbog toga se i Borisov nakon tri godine opet vraća u igru kao centralna figura. Iako to nije po volji ubedljive većine u Bugarskoj i gotovo nikoga na političkom Zapadu. Borisov jeste suvereno vladao Bugarskom 12 godina kao stabilokrata podržan od strane Vašingtona i Brisela, ali ga SAD i EU posle pada sa vlasti nisu štitile, niti su sa njim ozbiljno računali. Čak bi se moglo reći kako su raznim zakulisnim radnjama pomogli da Borisov 2021. godine padne.
Uglavnom, njihovi favoriti bili su drugi bugarski političari, Borisov je bio prepušten sebi. Umesto tehnokrata i evrofanatika na vlasti, sa reformisanom partijom GERB u opoziciji, a kako je planirano pre tri godine, danas su na političkoj sceni Bugarske kao najstabilniji akteri ostali Borisov, Peevski i Kostadinov.
Što se ostalih tiče, a među njima su i relativni pobednici nekih od prethodnih izbora, rejting je ili u velikom padu („Nastavljamo promene – Demokratska Bugarska” spali su za oko godinu dana sa 24 na 14 odsto i izgubili čak 25 mandata, dok socijalisti kontinualno dobijaju sve manje i manje, na ovim izborima su osvojili ispod sedam odsto glasova) ili u drastičnom padu (Slavi Trifonov je u julu 2021. godine osvojio 24, a sada svega šest odsto glasova).
Očigledno, birači kažnjavaju one koji nisu iskoristili svoje šanse. Ako se već zadobije tolika podrška (osvojiti četvrtinu glasova od izašlih je u svakom pogledu veliki rezultat), onda je i odgovornost da se konstituiše većina i upravlja državom – velika.
Umor od izbora
Očigledno, birači su i umorni od neprestanih izbora. Tu se vraćamo na temu izlaznosti, koja je za sagledavanje ukupnih prilika možda i značajnija od rezultata. Izlaznost na ovim izborima bila je rekordno niska, iznosila je samo 33 odsto (od upisanih oko 6,6 miliona glasalo je svega 2,2 miliona birača).
Naravno, treba imati u vidu i da je birački spisak „prenaduvan”. To je slučaj sa svim balkanskim zemljama. Migracije su izražene, milioni ljudi sa Balkana žive i rade u pečalbi, ali se kao državljani i dalje vode upisani u biračke spiskove u svojim matičnim zemljama. To je slučaj i sa Bugarskom u kojoj trenutno najverovatnije živi i radi ispod šest miliona stanovnika. Zbog toga je, realno, izlaznost nešto veća, ali je svejedno zapanjujući podatak da je glasalo samo 2,2 miliona ljudi.
Muškarac prolazi pored predizbornih plakata za kandidate parlamentarnih izbora u Sofiji (Foto: Borislav Troshev/Anadolu Agency)Ujedno, to je i veliko upozorenje političarima. Bugari su siti partijskih kalkulacija. Ukoliko bi se u kratkom roku raspisali još jedni vanredni parlamentarni izbori – što uopšte ne treba isključivati kao mogućnost – čak i ako se sada formira neka privremena većina, izlaznost bi mogla biti još manja, a onda se dovodi u pitanje i legitimnosti procesa i sa njom i održivosti političkog sistema. Ne postoje stranke samo zbog sebe!
Iz ovog razloga treba očekivati i da političke stranke ulože maksimalan napor kako bi se našao kompromis i formirala parlamentarna većina, ali i da građani tolerišu stvaranje nekih „neprincipijelnih koalicija”. U ovim uslovima bolje je imati bilo kakvu vladu, nego nemati nikakvu vladu.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Sputnjik
Naslovna fotografija: Nikolay Doychinov/AFP
BONUS VIDEO:
