Prvi deo teksta možete pročitati OVDE.
Šta je sledeće? Moramo da budemo kraći kaže nam moderator Zolt Nemet. Zato će druga prezentacija biti o onome što sledi iz ovoga. Prvo, ovde je potrebna intelektualna hrabrost. Zato morate da radite u širokim potezima četkice, jer uveren sam da sudbina Mađara zavisi od toga da li oni shvataju šta se dešava u svetu i da li shvatamo kako će svet izgledati nakon rata. Po mom mišljenju, dolazi novi svet. Premda ne možemo biti optuženi za nemaštovitost ili intelektualnu inerciju, čak smo i mi – i to ja lično kada sam poslednjih godina govorio ovde – potcenili obim promena koje se dešavaju i kroz koje prolazimo.
Dragi prijatelji, dragi studenti letnjeg kampa,
Mi živimo u promeni kakva nije viđena 500 godina. Ovo nam nije bilo očigledno jer smo u poslednjih 150 godina imali velike promene kod nas i oko nas, ali je u svim ovim promenama dominantna sila uvek bio Zapad. I naša polazna tačka uglavnom je da će promene koje vidimo danas da prate istu zapadnu logiku. Međutim, ovo je nova situacija. U prošlosti, promena je bila zapadna: Habzburzi su se uzdigli pa propali, Španija se uzdigla i bila centar moći, pa je propala, onda su se Englezi uzdigli, Prvi svetski rat dokrajčio je monarhije, Britance su kao svetske lidere zamenili Amerikanci, koji su potom pobedili u Hladnom ratu protiv Rusa. Ali svi ovi događaji ostajali su unutar naše zapadne logike.
Sada nije takav slučaj, i to je ono što moramo da razumemo, jer zapadni svet se ne suočava sa izazovom koji potiče unutar zapadnog sveta, pa je prethodno opisana logika promena poremećena. Ono o čemu govorim, tj. ono sa čime se suočavamo, zapravo je promena međunarodnog sistema. A to je proces koji dolazi iz Azije. Da se izrazim direktno i jednostavno, za mnogo narednih decenija, a možda i vekova, s obzirom na to da je prethodni svetski sistem postojao 500 godina, dominantni centar sveta biće u Aziji: Kina, Indija, Pakistan, Indonezija, i tako dalje. Oni su već stvorili svoje formate, svoje platforme (tu je BRIKS u kojem su već okupljeni, a tu je i Šangajska organizacija za saradnju (ŠOS) kroz koje ove države grade novu svetsku ekonomiju.
Smatram da je ovo neizbežan proces, jer Azija ima demografsku prednost, ima tehnološku prednost u sve više oblasti, ima prednost u kapitalu, a svoju vojnu moć uzdiže do nivoa ekvilibrijuma sa Zapadom. Azija će imati – a možda već i ima – najviše novca, najveće finansijske fondove, najveće kompanije na svetu, najbolje univerzitete, najbolje istraživačke institute i najveće berze. Imaće – ili već ima – najnaprednije kosmičke programe i najnapredniju medicinu. Uz sve to, mi na Zapadu – pa čak i Rusi – dobrano smo uterani u tor ovog novog entiteta koji nastaje. Pitanje glasi da li je ovaj proces reverzibilan ili ne, i ako nije, kada je postao nepovratan. Mislim da se to dogodilo 2001. godine, kada je Zapad odlučio da pozove Kinu u Svetsku trgovinsku organizaciju, poznatiju kao STO. Od tada je ovaj proces gotovo nezaustavljiv i nepovratan.
Sastanak ministara spoljnih poslova zemalja članica Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS), Dušanbe, jul 2021. (Foto: AFP)Predsednik Tramp radi na iznalaženju američkog odgovora na ovu situaciju. Zapravo, pokušaj Donalda Trampa je verovatno poslednja šansa da SAD očuvaju svoju svetsku prevlast. Mogli bismo da kažemo da četiri godine nisu dovoljne, ali ako pogledate koga je odabrao za potpredsednika, jednog mladog i veoma snažnog čoveka, ako Donald Tramp sada pobedi – za četiri godine naslediće ga njegov potpredsednik. On može da ima dva mandata, a to će ukupno biti 12 godina. Za 12 godina moguće je implementirati nacionalnu strategiju.
Uveren sam da mnogi ljudi smatraju da će Amerikanci, ukoliko se Donald Tramp vrati u Belu kuću, želeti da očuvaju svoju svetsku prevlast držanjem svojih pozicija u svetu. Mislim da je ovo pogrešno. Naravno, niko se svojevoljno ne odriče osvojenih pozicija, ali to neće biti najvažniji cilj. Naprotiv, cilj će biti obnova i jačanje Severne Amerike. To ne znači samo SAD, nego i Kanadu i Meksiko, jer je reč o zajedničkoj ekonomskoj zoni. A pozicija Amerike u svetu biće manje bitna. Morate uzeti za ozbiljno ono što predsednik [Tramp] govori: „Amerika na prvom mestu, sve ovamo, sve da se vrati kući!” Zato se razvija kapacitet za podizanje kapitala sa svih strana.
Evropa pred izborom
Već trpimo posledice ovoga: velike evropske kompanije ne investiraju u Evropu, nego u Ameriku, jer se na horizontu nazire mogućnost za privlačenje kapitala koja će iscediti cenu svemu i svačemu. Ne znam da li ste pročitali šta je predsednik rekao. Na primer, da oni nisu osiguravajuće društvo i da bi Tajvan morao da plaća ako želi bezbednost. Nateraće nas Evropljane, NATO i Kinu da platimo cenu bezbednosti, a kroz pregovore će postići trgovinski balans sa Kinom, menjajući ga u korist SAD.
Pokrenuće ogromni infrastrukturni razvoj SAD, vojnih istraživanja i inovacija. Ostvariće – a možda su već ostvarili – energetsku i sirovinsku samodovoljnost, pa će se konačno poboljšati i ideološki, odustajući od izvoza demokratije. Amerika na prvom mestu. Izvozu demokratije je došao kraj. To je esencija eksperimenta koji Amerika preduzima kako bi odgovorila na opisanu situaciju.
Koji je evropski odgovor na promenu globalnog sistema? Imamo dve opcije. Prva je ono što nazivamo „muzej na otvorenom”. To je ono što imamo danas. Idemo ka tome. Evropa, apsorbovana od strane SAD, biće ostavljena u stanju nerazvijenosti. Biće to kontinent kojem se svet divi, ali koji više ne poseduje dinamiku razvoja. Druga opcija, koju je objavio predsednik Makron, je strateška autonomija. Drugim rečima, moramo da uđemo u nadmetanje za promenu globalnog sistema. Na kraju krajeva, to je ono što SAD čine, sledeći sopstvenu logiku. A mi govorimo o 400 miliona ljudi.
Govor predsednika Emanuela Makrona studentima na univerzitetu Sun Jat Sen u Kini, 7. april 2023. (Foto: Ludovic Marin/AFP)Moguće je ponovo stvoriti kapacitet Evrope da privuče kapital, a moguće je i vratiti kapital iz Amerike. Moguće je napraviti velike infrastrukturne poduhvate, naročito u Centralnoj Evropi, npr. kroz brze pruge Budimpešta-Bukurešt i Varšava-Budimpešta, da spomenemo samo projekte koji se nas dotiču.
Potrebno nam je evropsko vojno savezništvo sa snažnom evropskom odbrambenom industrijom, istraživanjima i inovacijama. Potrebna nam je evropska energetska samodovoljnost, koja neće biti moguća bez nuklearne energije. A nakon rata trebaće nam i novo pomirenje sa Rusijom. To znači da Evropska unija mora da se odrekne svojih ambicija kao političkog projekta, da ojača sebe kao ekonomski projekat i da stvori Uniju kao odbrambeni projekat.
U oba slučaja, „otvoren muzej” ili nadmetanje, ono što će se desiti je da moramo da se spremimo za činjenicu da Ukrajina neće biti članica NATO ili EU jer mi Evropljani nemamo dovoljno novca za to. Ukrajina će se vratiti u položaj tampon države. Ako bude imala sreće, to će doći uz međunarodne bezbednosne garancije, koje će proklamovati američko-ruski sporazum, u kojem će možda moći da učestvuju i Evropljani. Poljski eksperiment će propasti jer oni nemaju resurse: moraće da se vrate Centralnoj Evropi i Višegrad grupi. Zato pričekajmo da nam se vrate naša poljska braća i sestre.
Druga prezentacija je gotova. Preostala je još samo jedna. Ona je o Mađarskoj.
Misija Mađarske
Šta bi Mađarska trebala da radi u ovoj situaciji? Pre svega, da se podsetimo da je pre 500 godina, u vreme prethodne promene svetskog sistema, Evropa bila pobednik, a Mađarska gubitnik. Bilo je to doba kada se, zahvaljujući geografskim otkrićima, otvorio novi ekonomski prostor za Zapadnu Evropu. Prostor u kojem uopšte nismo mogli da učestvujemo. Na našu žalost, istovremeno nam je na vrata zakucao i civilizacijski sukob, sa islamskim osvajanjima koja su stigla u Mađarsku, što nas je za mnogo godina pretvorilo u ratnu zonu. To je rezultovalo ogromnim gubitkom stanovništva, dovevši do preseljenja, a posledice toga vidimo i danas. Nažalost, nismo imali kapaciteta da se iz ove situacije izvučemo sami. Nismo mogli da se oslobodimo sopstvenim naporima, pa smo nekoliko vekova morali da provedemo pripojeni germanskom habzburškom svetu.
Da se podsetimo takođe i da je pre 500 godina mađarska elita u potpunosti shvatala šta se dešava. Razumeli su prirodu promena, ali nisu imali sredstva koja bi im dozvolila da pripreme državu za tu promenu. Bio je to uzrok neuspeha u pokušajima da se proširi prostor – politički, ekonomski i vojni – i izbegnu nevolje: pokušaji da se raseče naš put napolje. Takav pokušaj načinio je kralj Matija (Korvin; prim. prev.), koji je – sledeći Sigismundov primer – nastojao da postane sveti rimski car (misli se na vladara tzv. Svetog Rimskog carstva; prim. prev.) i tako uključi Mađarsku u promenu svetskog sistema. To nije uspelo. Ali bih ovde, takođe, naveo i pokušaj da Toma Bakač postane papa, što bi nam pružilo novu priliku da postanemo pobednici u ovoj globalnoj promeni sistema. No, ovi pokušaji nisu uspeli. Stoga je mađarski simbol ove ere, simbol mađarskog neuspeha, njen vojnički poraz na Mohaču. Drugim rečima, početak dominacije moći zapadnog sveta koincidira sa padom Mađarske.
Ovo je važno, jer sada moramo da razjasnim naš odnos sa novom promenom globalnog sistema. Imamo dve mogućnosti: da li je ovo sada pretnja za Mađarsku ili prilika za Mađarsku? Ako je pretnja – onda moramo da vodimo politiku zaštite statusa kvo: moramo da plivamo zajedno sa SAD i EU, a moramo i da identifikujemo naše nacionalne interese sa jednom ili obe grane Zapada. Ako ovo ne tretiramo kao pretnju, nego kao priliku – moramo da iscrtamo sopstveni put razvoja, napravimo promene i preuzmemo inicijativu. Drugim rečima, isplatiće nam se da vodimo nacionalno orijentisanu politiku.
Verujem u ovo drugo, pripadam ovoj drugoj školi: aktuelna promena svetskog sistema nije pretnja, makar primarno nije pretnja, nego je više prilika. Ako, međutim, želimo da vodimo našu nezavisnu nacionalnu politiku, pitanje je da li posedujemo neophodan manevarski prostor. Drugim rečima, da li bismo bili u opasnosti da nas nagaze, ili tačnije pregaze. Stoga je pitanje da li posedujemo manevarski prostor za sopstveni put u odnosu na SAD, EU i Aziju.
Viktor Orban na 33. letnjem studentskom kampu Univerziteta Balvanjos, Tušnad 27. jul 2024. (Foto: Nandor Veres/MTI via AP)Ukratko, samo mogu da kažem da se razvoj situacije u SAD kreće u našu korist. Ne verujem da ćemo od SAD dobiti ekonomsku i političku ponudu koja će stvoriti za nas bolju priliku nego što je članstvo u EU. Ako je dobijemo, trebalo bi da je razmotrimo. Naravno, poljsku klopku treba izbegavati: mnogo toga su stavili na jednog konja, bila je jedna demokratska vlada u Americi, pomogla im je u njihovim strateškim nacionalnim ciljevima, ali Poljaci su podvrgnuti nametanju politike izvoza demokratije, politici nametanja LGBTQ ideologije, migracijama i unutrašnjoj društvenoj transformaciji, što sve zajedno nosi sa sobom rizik od gubitka nacionalnog identiteta. Tako da ako dobijemo ponudu od Amerike, moramo pažljivo da je razmotrimo.
Ako se osvrnemo na Aziju i Kinu, moramo reći da manevarski prostor postoji – pošto smo od Kine dobili ponudu. Dobili smo najveću moguću ponudu i nećemo dobiti bolju. To se može sumirati na sledeći način: Kina je veoma daleko i za njih je članstvo Mađarske u EU od značaja. Za razliku od toga, Amerikanci nam uvek govore da bismo možda trebali da izađemo. Kinezi misle da smo dobro pozicionirani, iako nas članstvo u EU ograničava jer ne možemo da vodimo nezavisnu politiku, s obzirom na to da članstvo u EU nosi sa sobom zajedničku trgovinsku politiku.
Na ovo Kinezi odgovaraju da bismo trebali da saučestvujemo u uzajamnoj modernizaciji. Naravno, kad lav uputi pozivnicu mišu, morate biti obazrivi, jer na kraju krajeva realnost i veličina jesu bitni. Ali ova kineska ponuda da se saučestvuje u uzajamnoj modernizaciji – koja je iskazana tokom posete kineskog predsednika u maju – znači da su voljni da investiraju veliki deo svojih resursa i razvojnih fondova u Mađarsku, kao i da su spremni da nam ponude prilike za učestvovanje na mađarskom tržištu. Šta je posledica za odnose Mađarske i EU ako razmotrimo naše članstvo u EU kao manevarski prostor? Kako ja to vidim, zapadni deo EU više nije na kursu povratka u model nacionalne države. Stoga će nastaviti da plove kroz ono što za nas predstavlja nepoznate vode. Istočni deo EU – drugim rečima mi – može da brani svoje, manevarski prostor nacionalne države. Za to smo sposobni. EU je izgubila tekući rat. SAD će ih napustiti. Evropa ne može da finansira rat, ne može da finansira obnovu Ukrajine i ne može da finansira upravljanje Ukrajinom.
Uzgred, dok Ukrajina traži od nas još pozajmica, teku pregovori za otpisivanje ranije datih pozajmica. Danas se kreditori i Ukrajina raspravljaju oko toga da li bi Kijev trebalo da vrati 20 ili 60 procenata duga. To je realnost situacije. Drugim rečima, EU mora da plati cenu svoje vojne avanture. Ova cena će biti visoka i uticaće na nas na razne načine. Što se manevarskog prostora tiče, posledica za nas – za Evropu – biće to da će EU prihvatiti da centralnoevropske zemlje ostaju u Uniji, istovremeno se držeći temelja nacionalne države i svojih spoljnopolitičkih ciljeva. Možda im se to neće dopasti, ali moraće se pomire s tim, naročito pošto će se broj takvih zemalja uvećati.
Velika strategija za Mađarsku
Sve u svemu, mogu da kažem da postoji manevarski prostor za nezavisnu nacionalno orijentisanu politiku prema Americi, Aziji i Evropi. To će definisati granice našeg postupanja. Taj prostor je širok, širi nego što je ikada bio u poslednjih 500 godina. Sledeće pitanje je šta moramo da činimo kako bismo postojanje tog prostora iskoristili. Ako se odvija promena svetskog sistema – potrebna nam je strategija dostojna jednog takvog momenta.
Ako se odvija promena svetskog sistema – onda nam treba velika strategija za Mađarsku. Tu je bitan redosled reči: ne treba nam strategija za veliku Mađarsku, nego velika strategija za Mađarsku. To znači da smo do sada imali male strategije, uglavnom do vremenskog horizonta od 2030. godine. To su akcioni planovi, politički programi koji su imali za cilj da krenu od onoga sa čime smo počeli 2010. godine – što nazivamo kurs nacionalne izgradnje – i da ga prosto završe. I oni se svakako moraju ispunjavati. Ali u vremenu globalne promene sistema, to nije dovoljno. Za to nam je potrebna velika strategija, duži vremenski okvir, naročito ukoliko pretpostavimo da će ova promena globalnog sistema dovesti do stabilnog, dugoročnog stanja stvari koje će postojati vekovima. Da li će ovo zaista biti slučaj, ostaje na našim unucima da kažu na Tušnadu 2050. godine (misli se na lokaciju ovog seminara; prim. prev).
Kako stojimo sa velikom strategijom Mađarske? Postoji li velika strategija za Mađarsku u našoj fioci? Trebalo bi da postoji, i zapravo postoji. To je odgovor. Tokom prethodne dve godine rat nas je podstakao da je napravimo. Neke stvari su se dogodile, pa smo odlučili da stvorimo veliku strategiju – iako o tome nismo do sada govorili u ovom kontekstu. Odmah nakon izbora iz 2022. godine smo počeli da radimo na takvoj strategiji. To nije uobičajeno, ali mađarska vlada ima političkog direktora čiji je posao da sastavi ovu veliku strategiju. Ušli smo u sistem pisanja programa tima predsednika Donalda Trampa i u tome smo duboko angažovani.
Mađarski premijer Viktora Orban i bivši predsednik SAD i republikanski predsednički kandidat Donald Tramp tokom sastanka u rezidenciji Mar-a Lago u Palm Biču, Florida, mart 2024. (Foto: Zoltan Fischer/Hungarian Prime Minister’s Office/AFP)Već neko vreme, istraživači Nacionalne banke Mađarske učestvuju u strateškim radionicama u Aziji, naročito u Kini. A kako bismo našu slabost pretvorili u prednost, nakon što smo bili prinuđeni na smenu ministra, u vladu nismo doveli tehnokratu nego strateškog mislioca, a stvorili smo i zasebno Ministarstvo za EU sa Janošom Bokom. Isto tako ni u Briselu nismo pasivni, nego smo i tamo otvorili firmu: nećemo da se selimo, nego da ojačamo svoje prisustvo. Postoji niz takvih institucija meke moći vezanih za mađarsku vladu: tink-tenkovi, istraživački instituti, univerziteti – i svi oni rade punom parom u poslednje dve godine.
Prema tome, postoji velika strategija za Mađarsku. U kakvom je stanju? Mogu reći da još uvek nije u dobrom stanju. Nije u dobrom stanju pošto je rečnik koji koristi previše intelektualan. A naša politička i komparativna prednost dolazi upravo iz činjenice da smo u stanju da stvorimo jedinstvo sa narodom u kojem svako može da razume šta tačno radimo i zašto. To je temelj naše sposobnosti da delamo zajedno. Narod će jedino da brani plan ukoliko ga razume i vidi da je dobar za njega. U protivnom, ako je zasnovan na briselskom blebetanju, neće upaliti. Nažalost, ono što danas imamo – velika strategija za Mađarsku – još uvek nije svariva i široko razumljiva strategija. Trebaće nam dobrih šest meseci da stignemo do tog nivoa. Trenutno je ona sirova i gruba, mogao bih čak i da kažem da nije pisana penkalom nego dletom i da će nam trebati još mnogo brušenja kako bismo je učinili razumljivom. Ali u ovom momentu kratko ću predstaviti ono što imamo.
Dakle, esencija velike strategije za Mađarsku – i sada ću se poslužiti intelektualnim rečnikom – je umreženost. To znači da nećemo dopustiti sebi da budemo zaključani u samo jednu od bilo koje dve nastajuće hemisfere svetske ekonomije. Svetska ekonomija neće biti ekskluzivno zapadna ili istočna. Moramo biti prisutni u obe, kako u zapadnoj, tako i u istočnoj. To će imati posledice. Prvo, nećemo se upuštati u rat protiv Istoka. Nećemo se upuštati u formiranje tehnološkog bloka koji je suprotstavljen Istoku, niti ćemo se uključivati u trgovinski blok suprotstavljen Istoku. Okupljamo prijatelje i partnere, ne ekonomske ili ideološke neprijatelje. Ne pribegavamo intelektualno daleko jednostavnijem putu vezivanja za nekoga, nego idemo svojim putem. To je teško, ali postoji razlog zašto se politika opisuje kao umetnost.
Društvo i ekonomija
Drugo poglavlje velike strategije tiče se duhovnih temelja. U njenoj srži je odbrana suvereniteta. Već sam dovoljno rekao o spoljnoj politici, ali ova strategija takođe opisuje i ekonomsku osnovu nacionalnog suvereniteta. Poslednjih godina gradili smo piramidu. Na njenom vrhu su „nacionalni šampioni”. Ispod njih su međunarodno konkurentne kompanije srednjeg gabarita, a ispod su kompanije koje proizvode za domaće tržište. Na samom dnu su male kompanije i preduzetnici. To je mađarska ekonomija koja može da pruži osnovu suvereniteta. Imamo nacionalne šampione u bankarstvu, energetici, prehrani, proizvodnji osnovnih poljoprivrednih dobara, informacionim tehnologijama, telekomunikacijama, medijima, civilnom inženjerstvu, građevinarstvu, razvoju nekretnina, farmakologiji, odbrani, logistici i u nekom obimu, kroz univerzitete, u industriji znanja.
To su naši nacionalni šampioni. Oni nisu samo šampioni kod kuće, nego su svi oni i tamo u međunarodnoj areni i dokazali su svoju konkurentnost. Ispod njih se nalaze naše kompanije srednje veličine. Hteo bih da vas obavestim da Mađarska danas ima 15.000 kompanija srednje veličine koje su međunarodno aktivne i konkurentne. Kada smo došli na vlast 2010. godine, ovaj broj je iznosio 3.000. Danas imamo 15.000. Naravno, moramo da proširimo bazu malih preduzetnika i preduzeća. Ako do 2025. godine budemo mogli da sastavimo mirovni budžet – a ne ratni budžet – pokrenućemo obimni program za mala i srednja preduzeća.
Ekonomska baza suvereniteta takođe znači i da moramo da ojačamo našu finansijsku nezavisnost. Moramo da spustimo naš dug ne na 50 ili 60 procenata BDP-a, nego na 30 odsto, i da postanemo regionalni kreditor. Danas već činimo pokušaje u ovom cilju, a Mađarska pruža državne pozajmice prijateljskim zemljama regiona koje su na neki način bitne Mađarskoj. Važno je da, prema ovoj strategiji, moramo da ostanemo proizvodno čvorište: ne smemo se preorijentisati na ekonomiju usmerenu uslugama.
Uslužni sektor je važan, ali moramo da očuvamo karakter Mađarske kao proizvodnog čvorišta, jer jedino na taj način možemo u potpunosti da zaposlimo domaće tržište rada. Ne smemo da ponovimo grešku Zapada da koristimo gostujuće radnike za određene proizvodne poslove, jer tamo članovi domaće populacije već smatraju određene tipove poslova nedostojnim sebe. Ako bi se ovo dogodilo u Mađarskoj, podstaklo bi proces društvenog rastakanja koji bi bilo teško zaustaviti. A za odbranu suvereniteta, ovo poglavlje takođe obuhvata i izgradnju univerziteta i inovacionih centara.
Mađarski premijer Viktor Orban u kineskoj fabrici električnih automobila BYD, koja je najavila otvaranje fabrike u Segedinu, 19. oktobar 2023. (Foto: Zoltán Fischer/Press Office of the Prime Minister/MTI)Treće poglavlje identifikuje telo velike strategije: mađarsko društvo o kojem govorimo. Ako želimo da budemo pobednici, mađarsko društvo mora biti čvrsto i otporno. Mora imati čvrstu i otpornu društvenu strukturu. Prvi preduslov ovoga je zaustavljanje demografskog pada. Dobro smo započeli, ali smo sada zaglavili. Potreban je novi zamah. Do 2035. godine, Mađarska mora biti demografski samoodrživa. Ne sme se ni pomišljati na kompenzaciju demografskog pada pomoću imigracije. Zapadno iskustvo pokazuje da sada tamo ima više gostiju nego domaćina, pa dom više nije dom. Ovo je rizik u koji ne smemo da se upuštamo.
Stoga, ako nakon rata možemo da sastavimo mirovni budžet, za obnovu zaleta demografskog poboljšanja poreske olakšice za porodice sa decom verovatno će morati da se udvostruče 2025. godine, i to u dva koraka, a ne u jednom, ali unutar jedne godine. „Filter kapije” moraće da kontrolišu priliv onih iz Zapadne Evrope koji će hteti da žive u hrišćanskoj nacionalnoj državi. Broj takvih ljudi nastaviće da raste. Ništa neće biti automatski, i bićemo selektivni. Do sada su i oni bili selektivni, ali sada ćemo mi biti selektivni. Kako bi jedno društvo bilo stabilno i otporno – ono mora biti zasnovano na srednjoj klasi: porodice moraju posedovati sopstveno bogatstvo i finansijsku nezavisnost.
Puna zaposlenost mora se očuvati, a ključ ovoga je očuvanje trenutnog odnosa između rada i populacije Roma. Biće posla i neće moći da se živi bez posla. To je dogovor i to je esencija onoga što je u ponudi. Takođe, povezan sa ovime je i sistem mađarskih sela, koja su posebna baština mađarske istorije, a ne simbol nazadnosti. Sistem mađarskog sela mora se očuvati. Urbani nivo usluga takođe mora postojati i za one u selima. Finansijski teret ovoga moraju da snose gradovi. Nećemo stvarati mega gradove, nećemo stvarati velike gradove, nego želimo da pravimo gradiće i ruralne oblasti oko gradića, negujući istorijsko nasleđe mađarskog sela.
I konačno, tu je i krucijalni element suvereniteta, sa kojim smo došli ovde na obale reke Olt. Sveli smo ovo na minimum, u strahu da će u protivnom Zolt možda da nam otme mikrofon (misli se na moderatora; prim. prev.). To je esencija zaštite suvereniteta, a radi se o zaštiti nacionalne posebnosti. To nije asimilacija, nije integracija, nije stapanje, nego očuvanje našeg posebnog nacionalnog karaktera. To je kulturna osnova odbrane suvereniteta: očuvanje jezika i izbegavanje stanja „bez religije” (eng. zero religion; prim. prev). „Nulta religija” je stanje u kojem je vera odavno nestala, ali je takođe nestao i kapacitet hrišćanske tradicije da nam pruži kulturne i moralne norme ponašanja koje upravljaju našim odnosom prema poslu, novcu, porodici, seksualnoj orijentaciji i poretku prioriteta o tome kako da se odnosimo jedni prema drugima.
To je ono što su zapadnjaci izgubili. Smatram da stanje bez religije nastupa kada se istopolni brakovi prepoznaju kao pravni institut izjednačen sa brakom između muškarca i žene. To je stanje bez religije, u kojem hrišćanstvo više ne pruža moralni kompas i vođstvo. Ovo se mora izbeći po svaku cenu! Tako da kada se borimo za čast porodice, ne borimo se samo za čast porodice, nego i za očuvanje države u kojoj hrišćanstvo i dalje pruža makar moralno vođstvo našoj zajednici.
Mladi i velika strategija
Dame i gospodo,
Konačno, ova mađarska velika strategija ne sme da krene od „male Mađarske”. Ova velika strategija za Mađarsku mora biti zasnovana na nacionalnim temeljima, mora uključivati sve oblasti naseljene Mađarima i mora da prigrli sve Mađare koji žive bilo gde u svetu. Mala Mađarska sama za sebe – mala Mađarska kao isključivi okvir – neće biti dovoljna. Iz ovog razloga, ne usuđujem se da dajem datume, jer morali bismo da ih se držimo. Ali unutar dogledne budućnosti, sva podrška koja služi stabilnosti i otpornosti mađarskog društva – poput sistema podrške porodicama – mora se proširiti u celosti na oblasti naseljene Mađarima, izvan državnih granica.
Ovo ne ide u lošem pravcu, jer ako pogledamo na sume potrošene u ovim oblastima od strane mađarske države od 2010. godine, mogu da kažem da smo potrošili oko 100 milijardi forinti godišnje. Poređenja radi, mogu da kažem da je tokom socijalističke vlade Ferenca Đurčanja godišnji izdatak u ovom domenu iznosio devet milijardi forinti godišnje. Sada trošimo stotinu milijardi godišnje. Tako da to je više nego desetostruko uvećanje.
Tako da jedino preostalo pitanje glasi: Kada budemo implementirali veliku strategiju Mađarske, kakvu politiku ćemo moći da koristimo da bismo je učinili uspešnom? Pre svega, kako bi jedna velika strategija uspela, moramo da poznajemo sebe veoma dobro. Jer politika koju želimo da koristimo kako bismo neku strategiju pretvorili u uspeh mora biti prikladna našem nacionalnom karakteru. S tim u vezi, naravno, možemo reći da među nama ima razlika. Mi Mađari smo po tome specifični. Ali bez obzira na to, postoje zajedničke esencijalne odlike, i upravo je to ono što strategija mora da cilja i da se na to fiksira. I ako shvatimo to, neće nam trebati kompromisi ili konsolidacije, nego čvrst stav.
Verujem da, pored naše raznolikosti, esencija – zajednička srž za koju moramo da se držimo i na kojoj moramo da gradimo mađarsku veliku strategiju – jeste sloboda koja se takođe mora graditi ka unutra: moramo ne samo da gradimo slobodu nacije, nego i personalne slobode Mađara. Jer mi nismo militarizovana država poput Rusije ili Ukrajine. Niti smo hiper-disciplinovani poput Kineza. Za razliku od Nemaca, ne uživamo u hijerarhijama. Ne volimo nerede, revolucije i bogohuljenje poput Francuza. Niti verujemo da možemo da preživimo bez naše države, naše sopstvene države, kako to Italijani izgleda misle.
Mađarski premijer Viktor Orban (Foto: Tanjug/AP Photo/Denes Erdos)Za Mađare poredak nije vrednost sam po sebi, nego uslov neophodan za slobodu u kojoj možemo da živimo živote bez uznemiravanja. Najbliže mađarskom shvatanju i smislu slobode je iskaz koji sumira život bez uznemiravanja: „Moja kuća, moj dom, moj zamak, moj život i ja odlučićemo šta mi pomaže da se osetim udobno u sopstvenoj koži”. Ovo je antropološka, genetska i kulturna karakteristika Mađara, i strategija mora da se prilagodi tome. Drugim rečima, ona takođe mora biti polazna tačka za političare koji žele da povedu veliku strategiju ka pobedi.
Ovaj proces o kojem govorimo – ova promena globalnog sistema – neće se desiti za godinu ili dve, nego je već počela i trajaće još 20 ili 25 godina, pa će tokom tih 20 ili 25 godina biti predmet stalnih debata. Naši protivnici će je stalno napadati. Oni će govoriti da je proces reverzibilan. Oni će reći da nam treba integracija umesto zasebnih nacionalnih velikih strategija. Zato će je stalno napadati i raditi na njenom podrivanju. Oni će stalno dovoditi u pitanje ne samo sadržinu velike strategije, nego i potrebu za njenim postojanjem. To je borba kojoj se moramo odmah posvetiti, ali tu je vremenski okvir jedan od problema. Jer ako je ovo proces koji će se protezati kroz 20 ili 25 godina, moramo da priznamo da ne postajemo ništa mlađi, nećemo biti među onima koji će biti na finišu.
Implementacija ove velike strategije – naročito njene finalne faze – svakako neće biti naše delo, nego delo mladih ljudi koji sada imaju 20 ili 30 godina. A kada razmišljamo o politici, o tome kako da implementiramo takvu strategiju u političkim terminima, moramo da shvatimo da će kod budućih generacija praktično postojati samo dve pozicije, isto onako kako je to slučaj u našoj generaciji: postojaće liberali i postojaće nacionalisti. I moram da kažem da će postojati liberalni, slim-fit, avokado-late bez alergena samozadovoljni političari s jedne strane i mladi ljudi nacionalističkog sentimenta sa druge strane, koji će čvrsto stajati na zemlji sa obe noge.
Stoga moramo da krenemo da regrutujemo mlade ljude, i to sada, za našu stvar. Opoziciju konstantno organizuje i razmešta na bojište liberalni zeitgeist (nem. „duh vremena”; prim. prev). Njima ne trebaju regrutni napori, jer se regrutacija dešava automatski. Ali naš tabor je drugačiji: nacionalni tabor okupiće se jedino na zvuk trube i održaće se jedino pod visoko podignutom zastavom. Isto važi i za mlade ljude. Stoga moramo da nađemo hrabre mlade borce nacionalističkog sentimenta. Tražimo hrabre mlade borce koje krasi nacionalni duh.
Hvala vam na vašoj ljubaznoj pažnji.
KRAJ
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: miniszterelnok.hu
Prevod: Vojislav Gavrilović/Novi Standard
Naslovna fotografija: Attila Kisbenedek/AFP via Getty Images
BONUS VIDEO:
