Pogovor za knjigu ”Rađanje petog ruskog carstva”

Pogovor za knjigu ”Rađanje petog ruskog carstva”

Ovo što sada gledamo je u izvesnom smislu ponavljanje Velikog otadžbinskog rata. Iz tog rata se uzdiglo „crveno Staljinovo carstvo“. Ruski pisac Prohanov tvrdi da će se iz ovog rata izdići Peto rusko carstvo

Pred vama je pogovor iz knjige „Rađanje petog ruskog carstva“, autora Borisa Nada, Beograd, Pešić i sinovi, 2024.

Rusija je konačno ustala. Ovo je samo parafraza naslova knjige srpskog mislioca Dragoša Kalajića, „Rusija ustaje“ iz 1994. godine, koju je autor izdao u Republici Srpskoj. U trenutku kada se pojavila, izazvala je mnoge maliciozne komentare i podsmešljive opaske. Bila je to, u stvari, rukavica bačena u lice potplaćenim ili slaboumnim, koji su tada, iz dana u dan, ponavljali jednu otrcanu i dosadnu frazu: „Jadan je onaj koga Rusija brani, a Kina hrani“.

Danas bismo ovu frazu mogli preokrenuti: šta je sa onim koga brane Sjedinjene Američke Države, a hrani Evropska unija? Koga su SAD uopšte odbranile, od Koreje, preko Vijetnama sve do Avganistana? Setimo se scena bekstva „oslobodilaca“ iz Sajgona ili Kabula. Neće li se i rat u Ukrajini završiti istim: sramnim bekstvom liberalnih neonacista i njihovih zapadnih instruktora, helikopterom, sa neke zgrade u Kijevu?

Međutim, da li je, posle sloma iz 1991, kada se, prema rečima ruskog predsednika Putina, desila prava geopolitička katastrofa, Rusija zaista ustajala te 1994. godine?

Ustajala je na nivou ideja koje će se kroz neko vreme pretvoriti u moćnu, opipljivu silu. Čitaocu Kalajićeve knjige ostala su u posebnom sećanju dva imena: Aleksandra Prohanova i Aleksandra Dugina. I ona su se sve češće pojavljivala, čak i u ovdašnjoj i zapadnoj štampi.

Ista sudbina

Srbija i Rusija imaju jednu te istu geopolitičku sudbinu, tako možemo izraziti njegov zaključak. To su jasno pokazala dva svetska rata. Ali to je, barem za one koji su nešto naučili iz istorije, bilo jasno i pre. Srbija je dobila autonomiju 1829. godine Jedrenskim mirom, sklopljenim između Turskog i Ruskog carstva, a ovaj datum, prema mišljenju nekih istoričara, predstavlja jedan od najznačajnijih datuma srpske istorije u 19. veku.

U srpskoj Crnoj Gori svi državni činovnici, tokom 18. i jednog dela 19. veka, dobijali su plate iz ruskog budžeta. Godine 1944. Beograd su od nacista zajednički oslobodile snage Crvene armije i jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Iz tog vremena, u sećanje na slavnu beogradsku operaciju, jednu od najtežih vojnih operacija na Balkanu tokom Drugog svetskog rata, ostao je natpis „min njet“, koji su stavljali crvenoarmejci na deminirane zgrade.

Ruski predsednik Vladimir Putin u Beogradu na vojnoj paradi povodom sto godina od početka Prvog svetskog rata i 70 godina od oslobođenja prestonice u Drugom svetskom ratu, 16. oktobar 2014. (Foto: Ministarstvo odbrane Srbije)

Dvadeseti vek završio se ratom koji je NATO poveo protiv Savezne Republike Jugoslavije – 1999. godine. Ovakvi događaji ne mogu se izbrisati, ni zaboraviti. To je, kako je zapisao Frano Cetinić, bilo golo „oduševljenje rušilačkom snagom“ Zapada, koji se, brišući sve moralne sofizme, odjednom pretvorio u „pomamnu vrlinu, u vrtoglavicu lažne nevinosti“.

To je za oba naroda, i za Srbe, i za Ruse, bio jedan od prelomnih događaja, koji je belodano pokazao da su sve etičke norme za one „druge, slabije“ i da se tome moraju podrediti. Suveren je samo jedan i on je upravo pokazao svoju božansku moć.

Dana 23. marta, podsetimo se, uoči bombardovanja, kada je odluka već bila donesena, Bil Klinton je objavio rat Srbiji, a takođe i Rusiji i čitavoj Evropi, pravdajući zlosrećnu odluku nesrećnom dosetkom: „Šta bi se dogodilo da se na vreme poslušao Čerčil i ranije pružio otpor Hitleru? Koliko bi života, uključujući i američke, tako bilo spašeno?“ Kakva cinična moralna travestija, parodija „lažne nevinosti“.

Treći svetski rat

Budući tok događaja pokazao je da je „nepodeljena Evropa“, pod kišobranom NATO-a i unutar rigidnih okvira koje joj propisuju Brisel i Strazbur puka iluzija, obmana i jeftin trik. Treći svetski rat započeo je agresijom Zapada na Srbiju i Jugoslaviju, a nastavlja se agresijom na Rusiju, kao i pretvaranjem Ukrajine u pravi antiruski, zaista nacistički poligon za vojna dejstva Zapada (SAD).

Pozovimo ponovo u pomoć istog svedoka, Franu Cetinića, koji je u Parizu tih dana zapisao: „Humanitarna kriza, fašizam kao horresco referens, koliko samo povoda da bi se opravdao rat koji je – po informacijama koje sve više cure iz ‘službenih izvora’ – nametnula Madlen Olbrajt, a za teorijsku logistiku pobrinuo se ‘pan’ Zbignjev Bžežinski, čiji je antisovjetizam dugo prikrivao bolesni antirusizam. Dovoljno je čitati njegovu posljednju knjigu Velika šahovska tabla.“ Američke i zapadne političke elite su ga spremno prihvatile i time zacrtale put u (ne)željenu budućnost.

Potom su počeli da se nižu događaji u Ukrajini, još pre 2014. i državnog udara u Kijevu – zloglasnog kijevskog Evromajdana. Sve do ruske Specijalne vojne operacije. Velika šahovska tabla, ona na kojoj se igrao „pan Bžežinski“, konačno je razbijena. Figure su razbacane po podu; velika šahovska partija se nije odvijala na predviđen način. Evropa neće nikad biti ujedinjena, a Zapad neće trijumfovati.

Ruski vojnik na obuci u Rostovskoj oblasti u Rusiji, 4, oktobar 2022. (Foto: Sergey Pivovarov/Sputnik)

Godina 1999. bila je prelomna. U Beogradu je tada, opet ne slučajno, bombardovana i kineska ambasada. U Rusiji je, krajem iste godine, došlo do smene vlasti. „Postalo je jasno da takva ista sudbina očekuje i Rusiju“, primetio je Aleksandar Zinovjev, vraćajući se u otadžbinu i „da se, pomahnitali od svetskog samovlašća, američki gospodari zapadnog sveta i njihove zapadnoevropske ulizice neće zaustaviti ni pred čim kako bi likvidirali svaku pomisao na otpor od strane Rusije…“

Ova knjiga govori o tome: o otporu koji je narastao u Rusiji. O dolasku Putina na vlast, o promeni atmosfere, o nizu dogaćaja, uključujući i Putinov govor iz Minhena ili pobunu u Donbasu, o potrebi da se brani i odbrani otadžbina. To je, u izvesnom smislu, ponavljanje Velikog otadžbinskog rata. Iz tog rata se uzdiglo „crveno Staljinovo carstvo“. Ruski pisac Prohanov tvrdi da će se iz ovog rata izdići Peto rusko carstvo. To ne mora uvek i svakom da bude prijatno.

Predsednik Putin, tvrdi ruski geopolitičar Leonid Savin, rekao je da će ruska vojska koja učestvuje u Specijalnoj vojnoj operaciji predstavljati pravu buduću elitu zemlje, koja će uskoro preuzeti ključne pozicije u sistemu upravljanja državom. Za njih će biti obezbeđeni neophodna socijalna davanja. Predsednik je naglasio da su elita oni koji služe Rusiji, a ne oni koji su punili džepove 90-ih.

„Vreme u kome živimo je strašno, kao vreme pomeranja kontinentalnih platformi“, dodaje Prohanov, „ali je i prelepo, kao vreme vaskrsenja ruske države“.

 

Izvor: Novi Standard

 

Naslovna fotografija: Sputnik/Anton Denisov

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u