Drugi deo teksta možete pročitati OVDE.
Zajednica kod velikih monoteističnih religija ima važnu ulogu. Za ateiste naklonjene tradiciji zajednica je takođe važna, mada je ona kod njih isključivo u horizontalnoj ravni, ali nije za zanemarivanje i potcenjivanje.
Za pravoslavnog hrišćanina zajednica je krstolika jer obuhvata dve dimenzije: zajednicu sa Bogom i zajednicu sa bližnjima, kroz ispunjavanje dve najveće zapovesti. Vojnik, pravoslavni vernik, kroz vojničku službu ispunjava i još jednu od jevanđelskih zapovesti: „Ovo je zapovest moja: da ljubite jedni druge, kao što ja vas ljubim. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje.”
Vaspitanje u zajednici
Čovek neprekidno boravi u nekoj zajednici i u svaku unosi deo sebe kao lični pečat i u isto vreme nastavlja život obogaćen njenim vrednostima. Još u porodičnom domu, roditeljskom ljubavlju i brigom, formiraju se ključne osobine ličnosti koje se kasnije u raznim zajednicama nadograđuju.
I brak, u koji će čovek jednog dana stupiti, čeka ga kao zajednica kao ispit ljubavi i žrtve koju će neprestano polagati. Šta je zajednica nego neprekidno i uzajamno vaspitavanje. Bez zajednice čovek se ne može ni ostvariti, ni potvrditi. Zajednica je rajsko, a usamljenost pakleno stanje, ne samo metaforički rečeno, već i u eshatološkoj stvarnosti.
Liturgija u manastiru Visoki Dečani (Foto: Fejsbuk/Visoki Dečani)Zajednica je praslika raja, a individualizam pakla. Rajsko uživanje je u samoći nemoguće, dok je ono glavno obeležje paklenih muka. Pobornici silom nametanog individualizma verovatno se sa tim ne bi složili, ali to za zagovornike ravnoteže ličnosti i zajednice ne bi bio problem, kada bi stav boraca za prava individue bio u granicama individualnog. Problem se javlja pri agresivnom nametanju većini vaspitavanoj na sintezi ličnosti i zajednice, uz potcenjivanje značaja vaspitavanja.
Vojni rok i brak
Pitanje pada nataliteta neuporedivo je složenije od samog pitanja ukidanja vojnog roka i zahteva sveobuhvatniji istraživački proces. Međutim, u protekle tri decenije u najvećem broju evropskih država ukinuto je služenje vojnog roka, ali se istovremeno kod njih uočava i pad nataliteta.
U tom smislu, prema podacima dostupnim na internet-portalima Republičkog zavoda za statistiku, „Vrld popjulejšn rivju“ i Eurostata, kada se sagleda stanje u 35 evropskih zemalja, mogu se izvući određeni zaključci. Nakon uvida u otvorene i dostupne podatke, računanja proseka i njihove analize po dekadama, može se uočiti da je konstantno menjan broj, tačnije međusobni odnos 26 država koje su pre 30 godina imale vojni rok (uslovno prva grupa) i devet koje vojni rok nisu imale (uslovno druga grupa).
Posle tri decenije taj odnos je obrnut – 26 država je u međuvremenu ukinulo vojni rok, a devet ga zadržalo, pri čemu ga je najveći broj ukinuo u prvoj deceniji XXI veka. Prosečna starost pri zasnivanju prvog braka kod muškaraca, u 35 evropskih država tokom protekle tri decenije bila je u konstantnom porastu.
U prvoj grupi država 1990. godine muškarci su prvi brak zasnivali u proseku sa 26, a u drugoj grupi sa 28 godina. U prvoj grupi država 2000. godine zasnivali su ga sa 29, a u drugoj sa 30 godina. Nakon toga došlo je do izjednačavanja starosne granice tako da je 2010. godine u obe grupe država brak zasnivan sa prosečnih 31, odnosno 2019. godine sa 32 godine.
Religija i brak
Na osnovu podataka o verskoj strukturi stanovništva u Evropi, sa Vikipedije, uz uslovnu podelu na dve grupe država (prva sa snažnijim i druga sa slabijim religijskim uticajima) nameću se, takođe, određeni zaključci. U prvu grupu država mogu se, uslovno rečeno, svrstati njih 16 i to one u kojima je prema podacima popisa stanovništva zastupljenost vernika veća od 80 odsto, a broj ateista i neopredeljenih se uglavnom kreće od jedan do pet odsto.
Ovo su države sa preovlađujućim islamskim, kao i najveći broj država sa većinskim pravoslavnim i rimokatoličkim življem i jedna država u kojoj većinu čini jedna od protestantskih denominacija (Irska, Grčka, Hrvatska, Kipar, Luksemburg, Mađarska, Malta, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Turska, Severna Makedonija i Srbija).
Po istom kriterijumu za države sa, uslovno rečeno, slabijim religijskim uticajem, mogu se smatrati njih 19, u kojima je zastupljenost vernika ispod 80 odsto, a ateista i neopredeljenih između 20 i 30 odsto (Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Nemačka, Estonija, Španija, Francuska, Italija, Letonija, Litvanija, Holandija, Austrija, Slovenija, Finska, Švedska, Island, Norveška i Švajcarska).
Upoređivanjem podataka kod ove dve grupe država uočavaju se izraženija razlika u godinama starosti pri zasnivanju prvog braka kod muškaraca u prvoj grupi, u odnosu na muškarce u drugoj grupi država (tri godine) i konstantna razlika godina starosti između ove dve grupe država, bez približavanja i izjednačavanja godina života pri stupanja u prvi brak, kao što je to slučaj u prethodnoj analizi. Konkretno, prosečna starost pri zasnivanju braka kod prve grupe država 1990. godine bila je 25 godina, a kod druge grupe 28; 2000. godine kod prve grupe država 27, a kod druge 30; 2010. godine kod prve grupe država 29, a kod druge 32 i 2019. godine kod prve grupe država 31, a kod druge 34.
Srbija
U Republici Srbiji služenje vojnog roka 2002. godine smanjeno je sa 12 na devet meseci, 2009. na šest meseci, da bi 2011. bilo suspendovano. Analizom stanja u trodecenijskom periodu uočava se, široj javnosti već poznat podatak da je broj regruta konstantno opadao.
Takođe, opštepoznata prosečna starost regruta uglavnom je bila bez promena, pa se zato i uočava da je učešće regruta u ukupnoj muškoj populaciji u prvoj trećini analiziranog perioda bilo u ogromnoj većini, u drugoj trećini oko polovine populacije, a da bi pred suspenziju vojnog roka ono činilo samo nekoliko procenata.
Prosečna starost muškaraca pri zasnivanju prvog braka bila je u konstantnom porastu tako što je u prvoj analiziranoj deceniji, prema podacima Eurostata i Republičkog zavoda za statistiku, iznosila 27, u drugoj 28, a u trećoj 30 godina, dok je broj živorođene dece u analiziranom periodu bio u konstantnom opadanju.
Pripadnici Vojske Srbije na obuci na poligonu „Pasuljanske livade“, septembar 2024. (Foto: Vojska Srbije)Razlika u godinama služenja vojnog roka i zasnivanja prvog braka kod muškaraca, sa pet godina, koliko je iznosila na početku analiziranog perioda, preko šest u devedesetim godinama, u periodu do 2011. godine dostigla je osam godina, što je obrnuto proporcionalno broju prvorođene dece. Dakle, povećanje razlike između starosne granice služenja vojnog roka i starosne granice stupanja u prvi brak u vezi je s pomeranjem granice zasnivanja prvog braka, što je najverovatnije rezultiralo i padom broja rođene dece.
Pitanje izbora
Uočavaju se i drugi zajednički faktori koji bi mogli imati uticaj na pad nataliteta. Oni nisu iz domena razmatranja vojnog roka, ali su sastavni deo teme o novim vrednostima, o kojima je, poput forsiranog individualizma na račun zajednice, prethodno već bilo reči.
To su, između ostalih, reforme visokog školstva, liberalizacija u formi borbe za lične slobode i svojevrsnu svedozvoljenost, forsiranje džender ideologije, borba za prava dece da menjaju pol, radikalni feminizam, vulgarizacija pojma rodne ravnopravnosti i sl.
Kao epilog kod muške populacije se dobija potpuna i sveopšta pasivnost, a kod ženske da između majčinstva i feminizma najradije bira ovo drugo, a onda se to proglašava za jedinu vrednost. Nesporno je da svako ima pravo na slobodu izbora. Međutim, ukoliko se kroz određene dobro osmišljene i pod plaštom slobode nametane ideologije izgubi osnovna uloga muškarca i žene, pri tome se organizovano progone svi koji se protiv toga pobune, može se postaviti pitanje da li je to uopšte sloboda.
Životna škola
„Ko nije za vojsku, nije ni za ženidbu” narodna je izreka. U vreme kada je iznedrena nije je trebalo dokazivati – u to tada niko nije sumnjao, niti je bilo ko dovodio u pitanje istinitost narodnog iskustva. U javnom diskursu na temu vraćanja vojnog roka u Srbiji i vaspitne uloge vojske, od pojedinih se može čuti kako „vojska nije vaspitno-popravna ustanova”. Odabrati između proverenog narodnog genija i (ne)svesne vulgarizacije važnog nacionalnog pitanja nije teško ukoliko se izdigne iznad prosečnosti nametnute radi navodne tolerancije.
Izvrgavati ruglu pojam vaspitavanja i braniti slobode individue od navodnog nasilnog vaspitavanja, klasičan je primer kako se netradicionalne vrednosti nameću silom. Važna karika u životnom lancu za muškarca je služenje vojnog roka gde se mlad čovek prvi put u životu suočava sa ozbiljnim izazovima. Prvenstveno, to je život u specifičnoj zajednici koja neminovno na njega ostvaruje uticaj, što se u vremenu nametanja prenaglašenog individualizma uporno izvrgava ruglu.
Opšte je poznato da je egoistično ponašanje u vojsci nemoguće, jer se svaka individua brzo prilagodi pravilima zajednice, unoseći istovremeno u nju svoje lične vrednosti. U vojnoj sredini neminovno dolazi do suživota većeg broja ljudi različite socijalne, kulturološke, obrazovne, imovinske i svake druge provenijencije, kao i različitih nacionalnih i verskih pripadnosti.
Vojnik na služenju dobroboljnog vojnog roka, januar 2023. (Foto: Vojska Srbije)Takva vrsta zajednice kroz koju prolazi adolescent, u vaspitnom smislu, važna je i vredna životna škola, a vaspitni uticaj tokom vojnog roka sveobuhvatan je i neprekidan. Oficiri se tokom školovanja i profesionalne službe uče da svaki njihov gest prema potčinjenima, između ostalog, mora imati i vaspitnu svrhu. Veliku ulogu u tome danas imaju zapostavljana moralna komponenta vojne moći, odnosno borbeni moral vojske sa njegovim sadržajima.
Tokom vršenja dužnosti u okvirima ozbiljne profesije kakva je vojna, sa izmešanim potrebama, s jedne, za odricanjem od svog „ja” kroz poslušnost, ali i sa zahtevima za samostalnošću, odgovornošću i donošenjem odluka, s druge strane, ličnost mladog čoveka se nadograđuje zadobijajući dodatni potencijal. Sve ono čime su njegovu ličnost bližnji obogaćivali pre „stupanja pod zastavu”, on služeći daje zajednici, a ona mu uzvraća dodatnom kvalitativnom unutrašnjom nadgradnjom.
Narodni krvotok
Sveukupni adolescentski psihofizički razvoj u vojnoj sredini ima kvalitetan višeslojni epilog. Nakon odsluženja vojnog roka mlad čovek se u sredinu iz koje je otišao vraća zreliji, samostalniji, odgovorniji, fizički spremniji i ponosniji. Vrednosti kojima se tokom vojnog roka obogatio prenosiće zajednici u kojoj bude živeo i radio.
Vaspitni put čoveka tokom vojničkog dela života slikovito se može opisati kao uzrastanje u zajedništvu. Figurativno rečeno, rukovodilac zajednice oštro, grubo i različito „kamenje” koje mu je dato u odgovornost stavlja u istu „vreću“. Nakon određenog vremena „kamenje“ se na svetlost dana iznosi uglačano, obrađeno, sjajno i, pritom, svako ponaosob jedinstveno i mnogo lepše nego što je bilo pre stavljanja u „džak“.
U monaškoj zajednici to se zove opštežiće, što opet nije ništa drugo nego vaspitavanje. Mlad čovek sa iskustvom vojnog roka ima predispoziciju da se lakše odlučuje za brak i rađanje dece. Služenje vojnog roka, u tom smislu, za njega je kao individuu dobitak, kao što je i on nakon odsluženja višestruko korisniji, kako za porodicu, tako i za širu zajednicu. Najčešće je regruta na odsluženje vojnog roka ispraćala devojka i čekala ga da se vrati, što je bila i njena velika žrtva, pa je najlogičniji i najčešći sled događaja bilo brzo sklapanje braka nakon povratka isluženika kući.
Kakav vojni rok nam treba?
Primarni kriterijumi morali bi biti vojnostrategijske procene o izazovima, rizicima i pretnjama, kao i aktuelno tektonsko geopolitičko prekomponovanje sveta. Strateški cilj vraćanja vojnog roka trebalo bi da bude dalji razvoj sistema odbrane koji će u potpunosti obezbediti proklamovanu neutralnost Republike Srbije, za koju se zalažu kako građani u većini, tako i zakonodavna i izvršna vlast, uz obezbeđenje Ustavom zagarantovanih prava svih.
Ukoliko bi zaključak bio da Srbija u bliskoj budućnosti neće biti neposredno ugrožena, ne bi bilo neophodno služenje u drugoj polovini vojnog roka u sastavu gotovih snaga. Intenzivnom i celodnevnom desetočasovnom jedinačnom obukom on može trajati do tri meseca. U tom slučaju vojnik se ne bi mogao smatrati obučenim sve do završetka obuke jedinica, koja bi se mogla izvoditi u rezervnom sastavu.
Pripadnici Vojske Srbije (Foto: Vojska Srbije)Vojniku bi u XXI veku morali biti obezbeđeni bolji životni uslovi od onih koji su bili u vreme suspendovanja vojnog roka. Na odsluženje vojnog roka pod oružjem mogao bi se u bliskoj budućnosti sukcesivno upućivati manji deo ukupne regrutne populacije od ukupnog broja od oko pola miliona uvedenih u evidenciju vojne obaveze nakon suspenzije vojnog roka.
To bi podrazumevalo prethodnu selekciju i izbor psihofizički najspremnijeg i po uzrastu mlađeg dela te populacije. Onima sa prigovorom savesti trebalo bi omogućiti obavezno služenje bez oružja, ali bez već viđene vulgarizacije, što znači isključivo sa obukom za civilnu odbranu. Ženama bi trebalo omogućiti služenje vojnog roka na dobrovoljnoj osnovi.
Pouke
Sve izneto ne bi imalo smisla ukoliko ne bi bilo u svrhu zaključaka. Ukoliko se neutralnost ne može obezbediti modelom profesionalnog sastava i ako je sveopšta liberalizacija jedan od uslova za članstvo u NATO-u, ukoliko tradicionalne vrednosti imaju pozitivan stav prema služenju vojnog roka, a on utiče na ranije zasnivanje braka, i ako te vrednosti mogu baštiniti samo neutralne države, uočava se da je, pored drugih brojnih faktora, ukidanje vojnog roka moglo ispoljiti uticaj na pad nataliteta.
Njegovo vraćanje, uz mnoštvo drugih mera, moglo bi uticati na popravljanje negativnih natalitetnih trendova. Dakle, osim one najvažnije, vojnostrategijske uloge vojnog roka, nesumnjivo da bi njegovo vraćanje imalo i brojne pozitivne efekte, kao što su demografski, sociološki, kulturološki, tradicionalistički i sl. Sve to ne bi trebalo da isključi i druge mere za poboljšanje nataliteta koje su izvan teme vraćanja vojnog roka, poput široke društvene reafirmacije proverenih tradicionalnih vrednosti i nastavka i pojačavanja sistemskih finansijskih i drugih stimulansa za rađanje dece…
KRAJ
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Pečat
Naslovna fotografija: Vojska Srbije
BONUS VIDEO:
