Ako bi neko, naizgled oštrouman, čudeći se zaključio kako je ponovni izbor Ursule fon der Lajen na mesto presednika Evropske komisije, blago rečeno, sporna odluka zbog niza očiglednih činjenica koji ovoj nemačkoj dami nikako ne idu u prilog,onda bi taj oštroumnik izveo nekoliko bitnih logičkih zaključaka.
Uz pomoć zdravog razuma, zaključio bi da je Ursula nekompetentna da bude na evropskom vrhu u ova teška ratna vremena; da ignoriše mišljenja kolega i da je osiona prema njima; da je vulgarno vazalna prema Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i da je opterećena radikalnom rusofobijom; da je imala puno promašaja i afera dok je bila ministar odbrane Nemačke, kao i da je pod istragom zbog velike korupcionaške afere zbog nabavke vakcina protiv korone; da je potomak nacističkih funkcionera i da podržava nacistički kurs ukrajinskog rukovodstva u aktuelnom ratu, i tako dalje…
I sve ovo bi bilo neupitno tačno, a moglo bi da se doda još dosta sličnog. Ali, postoji jedna ključna nelogičnost u zaključku našeg oštroumnog posmatrača, koja ga trajno diskvalifikuje iz važećeg narativa vremena u kome živimo. A duh toga „postmodernog“ i „neoliberalnog“ vremena u kome obitava naše zbunjeno pokolenje, nosi kroz svoj banalni i otrovni zadah, sasvim suprotnu poruku: zbog svega što je naš oštroumni posmatrač zaključio, Ursula fon der Lajen je izuzetan kandidat!
Ona je – slikovito rečeno – višestruki olimpijski pobednik u političkoj areni, neka vrsta političkog Juseina Bolta, koji lako pretrčava svakog ko joj se našao na stazi. Zato, naš oštromni posmatrač mora da razume da više ne važi ona logika koju je učio u školi i za koju je verovao da je zdravorazumska. Naprotiv, važe inverzna logička pravila, neka vrsta anti-logike, kao što je najbolje formulisao Ilija Čvorović: „Sve je suprotno od onog što izgleda da jeste“.
Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nakon dobijanja novog mandata, 18. jul 2024. (Foto: Evropski parlament)Sportskim rečnikom, i uz pomoć malo humora, mogli bi da kažemo da je danas vladajuća logika slična pravilima na Olimpijskim igrama koje bi zajedno organizovali „Kavački“ i „Škaljarski“ klan: diskvalifikovan bi bio onaj takmičar za koga je labaratorijski dokazano da nije bio dopingovan. Zato je „naša“ Ursula veliki evropski šampion koji sve pobeđuje. O kojim „pobedama“ se radi?
Nacističke veze
Prvo, Ursula fon der Lajen je ćerka Ernsta Alberhta, koji je u istoriju ušao kao osoba koja je potpisala oslobađajuću presudu za Eriha Gustava Šarfetera. Šarfeter je bio nacista i serijski ubica, koji je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za 18 ubistava počinjenih u koncentracionim logorima na okupiranoj teritoriji SSSR-a. Danas je Ursula na čelu Evropske komisije, a prvi predsednik ovog tela bio je njen sunarodnik Valter Halštajn, koji se smatra jednim od „očeva osnivača“ Evropske Unije (EU).
Ne vezuje ovo dvoje političara samo nemačko poreklo, već i nacističko predanje. Halštajn je kekada bio prvi poručnik okupatorskog Vermahta u Francuskoj, a vremenom je unapređen u nacističkog ideološkog komesara, odnosno oficira za edukaciju nacističke ideologije rasne superiornosti.
Nažalost,nije reč o usamljenim izuzecima u kojima se vidi čvrsta veza između nacizma i današnje EU, već se češće radi o pravilu: nacista Volter Funk (osuđen na Nirnberškom procesu) je tvorac ekonomskog koncepta na kome se kasnije gradila arhitektura EU. I sam Robert Šuman, koji je tvorac evropske političke „biblije“ nazvane po njemu Šumanova deklaracija i koji je osnivač preteče EU – „Evropske zajednice za ugalj i čelik“, bio je nacistički kolaboracionista iz redova francuskog naroda.
Jedan od tvoraca Evropske zajednice za ugalj i čelik, preteče EU, Robert Šuman (Foto: Vatican news)De Golovi saradnici su tražili njegovo uklanjanje iz javnosti, jer su ga smatrali „višijevskim proizvodom“ i pripadnikom „kvislinške“ ideologije, proizvodom neslavne ere okupirane Francuske. Danas, na talasu ovih mračnih istorijskih predanja, Ursula fon der Lajen snažno uzvikuje nekadašnje nacistički poklič „Slava Ukrajini“, maksimalno pružajući podršku režimu predsednika Zelenskog.
Ovaj režim se oslanja na nekoliko nacistčkih formacija poput „Krakena“, „Desnog sektora“, „Azova“ ili „Ajdara“, čija je ikonografija u potpunosti podudarna sa nekadašnjim nacističkim simbolima. Gospođa Lajen ne pravi snažan otklon od ove prakse, već je, u evropsko ime, sveobuhvatno podržava, kao što je saglasna sa masovnom praksom uklanjanja spomenika pobednicima protiv nacizma u Drugom svetskom ratu, koja se sprovodi širom Ukrajine, Litvanije, Letonije i Estonije.
Evropska komisija na čelu sa Ursulom fon der Lajen podržava nedavno podizanje spomen-obeležja u estonskom gradu Jihviju, koje je posvećeno „SS“ oficirima Sudenu i Urijadi iz „20. estonske grenadirske divizije“, a za koje postoje dokazi da su pobili veliki broj logoraša u koncentracionom logoru „Klooga“. Anegdota kaže da je maršal Žukov izjavio jednom prilikom, kako im Zapad nikada neće oprostiti što su ga oslobodili od nacizma. Delovanje nemačke političarke Ursule fon der Lajen, na žalost, potvrđuje duboki smisao ove istine.
Korupcionaške afere
Druga stvar, Ursula fon der Lajen je trenutno pod istragom zbog najveće korupcionaške afere u istoriji EU, koja obuhvata iznos od oko 20 milijardi evra. Afera je u zapadnoj javnosti nazvana „Fajzergejt“, jer je reč o pregovorima Ursule i izvršnog direktora korporacije „Fajzer“ Alberta Burlea, o nabavci vakcina u EU na vrhuncu pandemije korona virusa.
Istragu su prvobitno otvorile belgijske vlasti, nakon podnošenja krivične prijave od strane Frederika Baldana, a preuzeli su je evropski tužioci. Otkriveno je da su Ursula i direktor Fajzera razmenjivali poruke kojima su nelegalno dogovarali realizaciju sporazuma, a nakon što je Evropska komisija odbila da otkrije sadržaj poruka, podneta je paralelna tužba protiv Evropske komisije.
U isto vreme, veliki broj pojedinaca, organizacija i institucija unutar zapadnog sveta, podneo je krivične prijave protiv korporacije „Fajzer“ zbog sumnji da upravo ove njihove vakcine izazivaju veliki broj smrtnih slučajeva, zbog naknadnih komplikacija kod korisnika.
Pre nego što se preselila poslom u Brisel, Ursula je krajem 2013. godine sasvim iznenada imenovana za ministarku odbrane u Nemačkoj. Tokom njenog mandata, ovo ministrastvo su potresli mnogi skandali oko nabavke vojne opreme, koja se nabavljala na vrlo sličan i sumnjiv način kao vakcine u „briselskoj eri“ Lajenove, kako tvrdi anketni odbor Bundestaga.
Ursula fon der Lajen u vreme obavljanja funkcije ministarke odbrane Nemačke, maj 2019. (Foto: Uwe Anspach—picture alliance/Getty Images)Takođe, za vreme njenog ministrovanja otkrivena je „Afera savetnik“, kada je ministraka Ursula dopustila državnom sekretaru iz njenog Ministrastva odbrane – Katrin Zuder, da obezbeđuje svojim bivšim kolegama iz korporacije „Mekinsi“ unosne savetničke ugovore, u iznosima od 2.000 evra po jednom danu!
Na stranu to što je kasnije utvrđeno da ovi preskupi saveti nisu imali nikakvog efekta, odnosno da se bili bezvredni za nemačke vojne poslove. Ne treba nikako da čudi organska povezanost kod Ursule fon der Lajen između njenih simpatijama prema nacizmu i korupcijskih radnji.
Veza je prirodna, jer se i nacistička praksa permanetno odvijala kroz beskrupuloznu pljačku i krađu, na svakom parčetu teritorije svih pokorenih naroda, kako njihove lične imovine tako i njihovog državnog blaga. Pljačkali su svi: čuvari i upravnici koncentracionih logora, vojnici Vermahta na frontu, vojne uprave u okupiranim područjima, „SS“ oficiri i vojnici; posebno je pljačkao sam vrh nacista, koji su otimali najvrednije umetnine širom sveta. I svi su, manje-više, otimali sa leševa koje su pobili.
Ursulina rusofobija
Treće, Ursula fon der Lajen je jedan od najvatrenijih lobista širenja „NATO-alijanse“ na istok, odnosno prema granicama Ruske Federacije. Ova politika je direktno uzrokovala smrt velikog broja ljudi tokom rata u Ukrajini, sa tendencijom daljeg uvećanja žrtava. Prema tvrdnji Stevana Gajića, naučnog saradnika iz „Instituta za evropske studije“, Ursula bi pored korupcije morala pre svega da odgovara „zbog podsticanja ratnih zločina, od kojih je najvažniji zločin protiv mira“.
Lajenova je i agresivni pristalica „natoizacije Ukrajine“, bez obzira na činjenicu da bi ovakav potez verovatno doveo svet na ivicu nukleranog sukoba. Stiče se upečatljivi utisak, kod Lajenove je rusofobija toliko snažna, da je ona zbog toga spremna da „stari kontitent“ uvede u mnoge nepotrebne rizike, samo da bi zadovoljila sopstveni nagon da nanese štetu Rusiji.
Jednostavno, predsednica Evropske komisije na politiku gleda iz ugla mržnje prema Rusima, koristeći je kao osnovni politički orijentir. Zbog toga nikada nije osudila progone i pogrome koji se u Ukrajini sprovode prema Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, koja je pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve. Naprotiv, čak je i podržavala ova nedela.
Osim toga, Ursula fon der Lajen je bila nekompetantan ministar odbrane, što zaključujemo na osnovu formiranog stava nemačke javnosti o ovom pitanju. Za Nemce je bilo veliko iznenađenje njeno postavljanje na ovu važnu funkciju, a pogotovu avanzovanje na čelo Evropske komisije, posle lošeg upravljanja Ministarstvom odbrane. Ursulin mandat na čelu „briselske birokratije“, takođe prati senka nekompetencije, odnosno snažan utisak da se nalazi na ovoj poziciji najviše zbog dosledne zaštite američkih interesa, a ne zbog sopstvenih sposobnosti i vrlina.
Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski i predsednica EK Ursula fon der Lajen na pres-konferenciji u Kijevu, 24. februar 2024. (Foto: Efrem Lukatsky/Associated Press)Ona upadljivo izbegava javne debate, ne suočava se sa političkim protivnicima ili neistomišljenicima. Mnogi joj zameraju da mnogo manje štiti interese država EU od američkih, zato se više ponaša kao vazal Vašingtona, nego kao lider suverene Evrope. Njena politika je bukvalno u svemu podudarna sa američkom spoljnom politikom, a ponekad je čak i radikalnija od američke, u maniru dokazivanja da je „veći katolik od Pape“.
Na početku sukoba na tlu Ukrajine, Ursula je slavodobitno izjavljivala da će evropske sankcije razoriti rusku privredu i finansijski sistem, da će Rusija postati izolovano ostvro bez mnogo prijatelja u svetu, kao i da će ukrajinska vojska uz zapadnu pomoć strateški poraziti ruske snage. Njena predviđanja su se uspostavila kao apsolutni fijasko, njeni potezi su doživeli brodolom u praksi.
Rusija je danas četvrta ekonomija sveta, kojoj se predviđa rast od oko četiri odsto (dok se Nemačka kao vodeća evropska ekonomija bori sa recesijom!), i koja je zbog sankcija ovladala masovnom proizvodnjom proizvoda, koje je nakada uvozila zbog sopstvene lenjosti da ih stvara.
Rusija je posle Samita BRIKS-a u Kazanju dokazala da je umesto nje, izolaciju pretrpeo Kolektivni zapad, odnosno da Rusiju podržava veća i bolja strana čovečanstva. Na samom ratištu u Ukrajini, više niko nema dilemu da Rusija ne može biti gubitnik, samo ostaje da vidimo u kojoj meri će biti pobednik. Tako se samo nastavio dugački, nepregledni niz nekompetencija predsednice Evropske komisije.
Eksponent „duboke države“
Svakome ko imalo poznaje odnose u svetu, kristalno je jasno da je Ursula fon der Lajen zastupnik „duboke globalističke države“, odnosno zapadne „sekte bogataša“. Sve nabrojane njene „pobede“ ostvarene su jedino i samo za interese ove okrutne i sebične sekte.
Ostaće do kraja nejasno kako je moguće da je ova nemačka dama uopšte došla na čelo „briselske birokratije“, uprkos činjenici da dosledno i bespogovorno izvršava sve naloge „sekte bogataša“. Ali, kada se pogledaju razolucije koje se donose u Evropskom parlamentu – gde bi teoretski trebalo da sedi neka evropska politička elita – onda postaje jasno da je Ursula realan proizvod evropske političke scene.
Odnosno, Evropa je dobila predsednicu kakvu i zaslužuje. Jer, ova evropska politička elita velikim delom potvrđuje vazalni mentalitet i potpunu saglasnost sa stanjem protektorata u odnosu prema hegemonu sa suprotne strane Atlantika, nad kojim u celosti parazitira „sekta bogataša“. Takmiče se jedino u količini mržnje prema svemu što je rusko i pravoslavno.
Na kraju, ostaje nejasno u čije ime je Ursula fon der Lajen posetila Srbiju u vreme samita „BRIKS“-a u Kazanju: u ime ukrajinskiih nacista iz redova vojnih formacija koje je podržala, u ime „sekte bogataša“ kojoj služi, u ime evro-parlamentaraca koji su nosioci rusofobije ili u ime korporacija poput „Fajzera“ koje traže nove žrtve po svetu?! Jedno je sigurno, u Srbiju nije došla u ime one Evrope čiji su simboli bili Johan Volfang Gete, Tomas Man ili Šarl de Gol.
Igor Ivanović je publicista iz Beograda, dugogodišnji član Udruženja književnika Srbije i autor knjige „Zapad i okupacija”. Ekskluzivno za Novi Standard.
Izvor Novi Standard
Naslovna fotografija: Getty/Johannes Simon
BONUS VIDEO:
