Zašto nešto što u teoriji zvuči krajnje uzvišeno, poput predstavljanja kulture, u praksi može imati značaj i rezultat skroz suprotan prvobitnom smislu?
Da u Srbiji nema američkih medija, nikada ne bismo saznali da je „incident” kada neko usred srpske prestonice uzvikuje da je Kosovo najvažniji i neotuđivi deo Srbije, što piše i u našem Ustavu