Pre neki dan, evropska globalistička publikacija Politiko objavila je gromopucatelan članak pod upečatljivim naslovom: „Pazi se, Ukrajino! Dolazi Austrougarska”. Odnosi se na to da u Austriji (kao i u Slovačkoj) jačaju desničarske proruske snage, čija pobeda može iz korena da promeni situaciju u regionu.
Zaista, ako se ostvare najgori strahovi ove publikacije, možemo videti nešto veoma interesantno na istoku Evrope, ili tačnije u samom njenom centru: moćni trio desničarskih, konzervativnih, nacionalno-orijentisanih država koje su negativno nastrojene prema globalističkom Evropskom parlamentu i NATO-u (Austrija i Slovačka nisu članice bloka, dok Mađarska, iako je formalno članica NATO-a, zauzima nezavisnu i konfrontirajuću poziciju), i komplementarno – prema Rusiji.
Orbanizam kao greh
Odnosno, pred nama je svojevrsno novo izdanje Austrougarske, koje radikalno menja političku situaciju u regionu, ali i političku klimu širom Evrope. „Biće to katastrofa”, sumorno predviđa Politiko. I sàm sam, priznajem, zavoleo Austriju, njena ugodna sela čuvene – kao naše – dvoglave orlove, i Beč sa njegovim skoro peterburškim ulicama. Bilo bi lepo videti ove zemlje ponovo kao prijateljske.
Ali šta je tačno izazvalo paniku globalista? Brzi rast popularnosti austrijskog političara Herberta Kikla, „proruskog i anti-američkog teoretičara zavere”, koji ne veruje u zvaničnu teoriju o kovidu i želi da Austriju pretvori u „anti-migrantsku tvrđavu”, kako Kikla opisuje pomenuta publikacija. „Krajnje desničarska” Slobodarska partija Kikla vodi u nacionalnim anketama od novembra. Ni sam Kikl ne krije svoje ambicije – želju da postane narodni kancelar.
Lider FPO-a Herbert Kikl (APA/Werner Kerschbaummayr)Ovaj strašni čovek, objašnjava Politiko, poznat je, pre svega, po tome što je „orbanista” (ime mađarskog premijera postalo je poznato u Evropi, a globalisti njime već plaše svoju decu). Najgore što je Kikl uradio kao ministar unutrašnjih poslova, što i dalje plaši čitaoce Politika, jeste da „centre za registraciju” migranata preimenuje u „centre za povratak” (sa razumljivim konotacijama: kofer-železnička stanica-slatka domovina).
Ali sve ovo je još uvek cveće! Kikl je obećao da će, kada dođe na vlast, iskoristiti pravo veta Austrije u Evropskom savetu da ukine „besmislene” sankcije Rusiji. A tokom nedavne posete Budimpešti svom kolegi Orbanu rekao je da mu je cilj da Austriju pretvori u „drugu Mađarsku”, odnosno „raj za nacionalno samoopredeljenje i otpor globalističkom Briselu”. A Austrija je, kao i Mađarska, ipak Austrougarska! Plus Slovačka punom parom takođe juri tamo.
Proterivanje Soroša
U Slovačkoj bivši premijer Robert Fico i njegova „proruska partija” Smer-SD koče globaliste. Fico se već zarekao da će, ako bude izabran, prekinuti vojnu podršku Ukrajini, čime je zaradio simpatije naroda. Očigledno da Fico namerava da sledi Orbana u tako važnoj stvari za ozdravljenje zemlje kao što je proterivanje soroševskog demona. Soroš i NATO agenti aktivno rade u ovoj zemlji na polju „prevaspitavanja” njenog stanovništva. Pre neki dan u Bratislavi je izbio pravi skandal povezan sa objavljivanjem dokumenata koji o tome svedoče.
A za tim skandalom je odmah potom usledio još jedan. Ispostavilo se da je 21 milion budžetskih evra, umesto za socijalne potrebe, prebačeno u Sorošovu fondaciju za „integraciju Ukrajinaca u Slovačkoj”. Opozicija kipi, a na tragu narodnog negodovanja Ficove akcije rastu u velikom obimu. Štaviše, za razliku od Austrije, gde će izbori biti održani tek na jesen 2024. godine, izbori u Slovačkoj su pred vratima. A Fico ima sve šanse da dođe do vlasti, najuri Soroša i smanji uticaj Evropskog parlamenta.
Ali što se tiče Austrije, čijeg skretanja udesno se globalisti najviše plaše, oni još imaju vremena da zaustave pretnju. Politiko eksplicitno pominje kako demokratija funkcioniše u takvim situacijama, podsećajući na slučaj Kiklovog prethodnika na mestu lidera Slobodarske partije Hajnca-Kristijana Štrahea, koji je 2019. godine „poništen” uz pomoć skandala koji su vešto izvele specijalne službe.
Robert Fico, tadašnji premijer Slovačke, i predsednik Rusije Vladimir Putin tokom sastanka u Kremlju, 25. avgust 2016. (Foto: AP Photo/Alexander Zemlianichenko)U međuvremenu, užas „populističke renesanse” već se diže u samom srcu slobodnog sveta. U Nemačkoj, krajnje desničarska Alternativa za Nemačku (AfD) zauzima drugo mesto po rejtingu, što sledi iz najnovijih anketa Dojčland trenda za TV kanal ARD (protiv 29% konzervativnog bloka CDU/CSU – 18% AfD-a i isto toliko SPD-a).
Štaviše, rejting „proruskih populista” poslednjih nedelja stalno raste, dok rejting vladajućih socijaldemokrata pada (prema najnovijem istraživanju agencije INSA koje je objavio nemački Bild, AfD je sa 20% podrške u biračkom telu samo pola procenta iza vodeće CDU koja ima 20.05% podrške, i izjednačena je sa vladajućim socijalistima koji su takođe na 20% podrške; prim. NS). Od prošlih izbora, podrška “semaforskom bloku“ je pala sa 52 na 40 odsto.
Tako da je jasno zašto globalistička štampa diže toliku galamu oko „desničarskog revanšizma” u Evropi. Ujedno treba dobro razumeti da se „revanšistima” i „fašistima” u današnjoj Evropi nazivaju upravo oni koji ne vole Soroša. Odnosno, ako imate smelosti da se oduprete uništavanju nacionalne kulture, rušenju svog identiteta i maltretiranju svoje dece LGBT agendom, vi ste „revanšista” i „fašista”.
Tako se naziva i „Alternativa za Nemačku”, koja je izrasla na prostorima bivše DDR, manje sklone rastapanju nacionalnog identiteta u žuči sorošizma (nazovimo je tako). Jasno je da se ceo „revanšizam-fašizam” AfD-a (kao i Orbana, Kikla i Fica) sastoji samo u nelicemernom patriotizmu i ljubavi prema svojoj zemlji.
Ovo poslednje u današnjoj Evropi (posebno Nemačkoj) gotovo da vas stavlja na optuženičku klupu. Pogotovo ako to počnete javno da zagovarate.
Prevod Ostoja Vojinović/Novi Standard
Izvor: Vzglяd
Naslovna fotografija: Facebook/Herbert Kickl
BONUS VIDEO:
