Jedna od glavnih lekcija koju Rusija treba da nauči iz izraelskog napada na Iran jeste da nespremnost za stranu agresiju i loše upravljanje dovode do katastrofalnih posledica. Upravljanje je ključni faktor u svakom pitanju, a posebno u nacionalnoj odbrani.
Najbolji pokazatelj ovde je velika brzina reagovanja na izazove. I mada je Teheran uspeo da se sabere i organizuje uzvratne udare, oni su usledili tek 12 sati posle, što ukazuje na nedopustivo nizak nivo brzine odgovora na izraelski izazov.
Druga ilustrativna lekcija je – puna upotreba koncepcije udara obezglavljivanja od strane Izraela. Naravno, strategija obezglavljivanja protivnika nije nova i koristi se od davnina. A Sjedinjene Države redovno koriste ovaj koncept poslednjih decenija. Izrael, kao verni učenik, nije izuzetak. Ipak, donedavno je Tel Aviv uglavnom koristio ciljana ubistva neprijateljskih lidera, posebno šefa Politbiroa Hamasa Ismaila Hanije i generalnog sekretara Hezbolaha Hasana Nasralaha.
U napadu na Iran, Izraelci su pokušali da unište celokupno vojno i štabno rukovodstvo odjednom i to je, moglo bi se reći, novi pristup ratovanju. Teheran je izgubio desetine ključnih ličnosti. Ovaj napad na iranski vojni komandni sistem imao je za cilj postizanje blickriga dezorganizacijom otpora agresiji.
Važno je napomenuti da je koncept udara obezglavljivanja razvila američka korporacija RAND i predložila ga Beloj kući još početkom 2000-ih. A u izveštaju od 28. jula 2022. godine, posvećenom izgledima eskalacije sukoba između Rusije i NATO-a u Ukrajini, ovaj koncept je prilagođen situaciji i direktno se odnosio na udar protiv rukovodstva Ruske Federacije.
Previše koincidencija
Dakle, delimično obezglavljivanje Irana 13. juna je obeležje nove vrste rata. U suštini, Zapad je, preko Izraela, testirao „novu tehnologiju“ na nivou velike zemlje. Tehnologija se sada smatra uspešnom i može se širiti do nivoa neprijateljskih supersila – Rusije i Kine.
Zašto ova tehnologija koju koristi Izrael funcioniše već peti dan zaredom? Pre svega zbog prisustva opsežne špijunske i sabotažne mreže u Iranu – i to je još jedna lekcija za Rusiju. Prema nekim podacima, 90 odsto udara na iransku teritoriju 15. juna bilo je posledica „dejstva unutrašnjih elemenata“. I ovde treba obratiti najveću pažnju na zapanjujuću sličnost između taktike napada dronova kamikaza kijevskog režima na aerodrome ruske strateške avijacije prvog juna i taktike izraelskih napada na iranske sisteme protivvazdušne odbrane, raketne lansirne sisteme i osoblje 13. juna.
Sledeća iranska lekcija: napad obezglavljivanja u Iranu je izveden na novoj tehnološkoj bazi – korišćenjem veštačke inteligencije, tehnologija analize podataka i geoprostornog izviđanja. Iste one koja se u mirnodopsko vreme predstavlja kao nevina tehnologija, koja navodno olakšava život u megapolisima.
Građani u Teheranu drže postere nuklearnih naučnika Mohameda Mehdija Tehrančija (levo), Ferejduna Abasija (u sredini) i generala IRGC Golama Alija Rašida (desno) koji su ubijeni u izraelskim vazdušnim napadima, 13. juna 2025. (Foto: EPA)Činjenica da „Velika cifra“ na Zapadu direktno služi Pentagonu mnogima je postala jasna još kad je Starlink Ilona Maska postao glavni internet provajder za ukrajinske oružane snage. Isto se dogodilo i 13. juna iznad iranskog neba. Još upečatljiviji primer je polaganje vojne zakletve u činu potpukovnika u rezervnom sastavu Vojske SAD od strane rukovodilaca četiri najveće tehnološke kompanije Silicijumske doline: Palantir, Meta (zabranjena u Rusiji), OpenAI i Thinking Machines Lab.
Ovo je objavljeno 13. juna. Nije slučajno što je na redovnom godišnjem sastanku Bilderberg kluba od 12. do 15. juna primećeno snažno prisustvo vodećih digitalnih kompanija i vojno-industrijskog kompleksa Zapada.
Jedna od glavnih lekcija koju Rusija treba da nauči iz izraelskog napada na Iran jeste da nespremnost za stranu agresiju i loše upravljanje dovode do katastrofalnih posledica
Još jedna važna lekcija upućena ne samo Rusiji, već celom svetu bila je višeslojna upotreba pregovaračkog puta kako bi se prikrila priprema agresije i osigurao element iznenađenja. The Financial Times direktno piše da je Trampova administracija kod Teherana namerno stvorila iluziju bezbednosti. Vašington je „znao da će se ovo dogoditi i pomogao je u održavanju fikcije da će u nedelju biti sastanka“ između iranskog ministra spoljnih poslova Abasa Aragčija i Trampovog izaslanika Stiva Vitkofa, kaže Aron Dejvid Miler, bivši pregovarač američkog Stejt departmenta za Bliski istok.
On dalje veli: „[SAD] su sarađivale sa Izraelcima u ovoj zamci, i to je očigledno uspelo.“ I opet, neverovatna koincidencija: napad kijevskog režima na rusku transportnu infrastrukturu i njenu stratešku avijaciju dogodio se prvog juna, a nova runda pregovora u Istanbulu bila je zakazana za treći jun – takođe dva dana razlike, kao u iranskom slučaju. I opet, SAD su inicijator pregovaračkog puta i posrednik. Previše koincidencija?
Priprema za Rusiju
Na šta Rusija treba da se pripremi na osnovu ovih iranskih lekcija? Sa visokim stepenom verovatnoće možemo pretpostaviti kombinovani napad proksi-snaga NATO-a u liku Ukrajine na vojni i državni sistem kontrole Ruske Federacije, sinhronizovan sa napadom na snage i sredstva njenog nuklearnog odvraćanja. Na pozadini takve pretnje, računati samo na tihu, postepenu pobedu u Ukrajini kao rezultat rata iscrpljivanja ravno je potpisivanju sopstvene smrtne presude.
Naš globalni protivnik neće čekati da Ukrajina padne, već će iskoristiti prvu pogodnu priliku da udari dok kijevski režim još uvek ima dovoljan vojni potencijal. Još jedna važna stvar: ako takav udar bude efikasan, Rusiji neće preostati svojih 12 sati, kao Iranu, pošto će taj udar odmah biti podržan napadom svim sredstvima NATO-a za uništenje.
Tim pre što integracija ukrajinskih oružanih snaga sa Združenim oružanim snagama NATO-a u Evropi raste svakog dana. Ako rezultat udara bude nedovoljan, onda će uslediti „smirujući poziv“ Moskvi sa predlogom da se zadrži pregovarački kolosek. Zatim pauza. Priprema. I u pogodnom trenutku sledeći udar.
Vladimir Medinski, izaslanik ruskog predsednika Putina za pregovore sa Ukrajinom u Istanbulu (Foto: Burak Kara/Getty Images)U tom smislu, naša priprema za neprijateljski udar treba da se zasniva na nuklearnoj doktrini Ruske Federacije – „Osnovama državne politike Ruske Federacije u oblasti nuklearnog odvraćanja“ odobrenim u novembru 2024. godine. Tu se nalazi tačka 16, koja se, između ostalog, tiče „prilagodljivosti nuklearnog odvraćanja vojnim opasnostima i pretnjama“. Prilagodljivost podrazumeva naglo povećanje nivoa obaveštajnog i kontraobaveštajnog rada, unapređenje sistema državnog i vojnog upravljanja, kao i stvaranje najmanje četvorostruke kadovske rezerve u svim oblastima i još mnogo toga.
Treba razumeti da je napad na ruske strateške aerodrome prvog juna bio test obnovljene nuklearne doktrine Ruske Federacije od strane NATO-a. Još u novembru 2024. godine upozorili smo da će Zapad sigurno pokušati da ispita Moskvu. Tako se i dogodilo.
Pod uticajem pregovaračkog puta sa Sjedinjenim Državama, Rusija je, bez odgovora, dozvolila odstupanje od algoritama svoje nuklearne doktrine. Iskustvo Irana, koji, u nadi da će doći do pregovora, nikad nije ozbiljno odgovorio agresoru, jasno pokazuje neadekvatnost takvog stava. A glavni zaključak za Rusiju je – da ne čeka dok neprijateljske rakete počnu da padaju na njenu glavu, već da preventivno liši neprijatelja tehničkih mogućnosti nanošenja udara.
Autorka je direktorka ruskog Instituta za međunarodne političke i ekonomske strategije – RUSSTRAT
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: t.me/s/EvPanina
Prevod: Želidrag Nikčević/Novi Standard
Naslovna fotografija:
BONUS VIDEO:
