Zašto se sada treba prisjetiti ukrajinskog Majdana i procurelog telefonskog razgovora između Viktorije Nuland, tada pomoćnika američkog državnog sekretara za evropske i evroazijske poslove, i američkog ambasadora u Kijevu Džefri Pajeta? Taj razgovor je bio prepun psovki na račun EU i komentara u smislu njenog obezvrjeđivanja i omalovažavanja. Prvi razlog je što Brisel, koji se te 2024. godine nije ni brecnuo na nimalo diplomatsko gaženje EU, u Beograd za šefa delegacije EU u Srbiji šalje Andreasa fon Bekerata, švedskog diplomatu koji je za vreme Majdana bio ambasador u Kijevu.
Šta nam to govori? Da se pritisak na Srbiju pojačava i da bi ulični protesti mogli poći utabanim, po zlu poznatim kijevskim stazama? Dalji tok kijevske „revolucije“ dobro nam je poznat.
Drugi razlog za podsjećanje na razgovor koji je ogolio odnose između SAD i EU, u smislu da se zna „ko kosi a ko vodu nosi“, su najnovija nametanja odluka od strane Kristijana Šmita. Prva glasi da se sa jedinstvenog računa Centralne banke BiH, novcem Republike Srpske isplati 120 miliona duga slovenačkom Vijaduktu a druga – da se za nabavku izborne tehnologije, sredstva obezbijede iz profita Centralne banke.
Republika Srpska je reagovala očekivano, oštro i na prvu – odluke su neprihvatljive, slijede istrage i tužbe protiv BiH i Šmita. Na konferenciji za medije predsjednik Srpske Milorad Dodik je naglasio da je podrška Brisela Šmitovim odlukama „krah politike EU u BiH“ i da se radi o njihovoj potpunoj propasti, ali je istakao i da se EU više „ne pita“ i da je američka politika prema BiH daleko važnija. Za razliku od Nulandove, Dodik – dok je govorio o EU – nije koristio psovke.
Pitaćemo američku administraciju, istakao je Dodik, i na taj način dao do znanja svima da je premestio igrače na terenu, i da o javnim politikama u BiH razgovara direktno sa svjetskim centrima (Moskva, Vašington, Peking).
Na taj način je poručio špekulantima, koji u javnost iznose niz varijanti o okolnostima njegovog pojavljivanja i davanja izjave u Tužilaštvu BiH, da je državnik koji se uzdigao iznad regionalnih okvira i kome ljubomora i zavist „lokalaca“ više ne mogu da naude.
Konferencija za štampu predsednika RS Milorada Dodika povodom najnovijih odluka nelegalnog visokog predstavnika Kristijana Šmita, Banjaluka, 17. jul 2025. (Foto: Kabinet predsjednika Republike Srpske/Borislav Zdrinja)Šta reći o Elemedinu Konakoviću i njegovoj partiji koja je pod istragom SIPA-e zbog ozbiljnih optužbi? Šta reći o Bećiroviću i sličnima? Doprinose li njihove politike ekonomskom razvoju ili bar smirivanju tenzija u BiH? Ili, koji bi to političar iz Srpske smio „stati na crtu“ Šmitu ili bilo kome iz tzv. međunarodne zajednice da bi zaštitio nacionalni interes, rizikujući ne samo svoju poziciju?
Iako do narednih opštih izbora ima nešto više od godinu dana, pobjednici se već naziru. U Federaciji su to SDA i Čovićev HDZ, a u Srpskoj – dilemu o tome više nemaju ni u opoziciji ni u zapadnim ambasadama. Uostalom, SDS je u unutrašnjim previranjima koja se podstiču iznutra i sa strane. Slična je situacija i u drugim opozicionim partijama Srpske. Više se ne zna ko je s kim, a protiv koga.
U SNSD je mirno more. Dodik može na izbore. Ponovo je uspio, na samo njemu znan način, da predribla i svoje i tuđe i iz utakmice izađe kao pobjednik. Ruku na srce, deeskalacija političke krize u BiH odgovara ne samo Banjaluci već i Sarajevu i Mostaru. Jer, Majdanu, i svemu što je slijedilo u Ukrajini, niko se ne bi obradovao. Uostalom, kroz to smo već prošli u ratovima devedesetih. Znamo kako počinje i kako se završava.
Dodik je državnik koji se uzdigao iznad regionalnih okvira i kome ljubomora i zavist „lokalaca“ više ne mogu da naude
Stoga čudi da se situacija u Srbiji ne smiruje. Više puta sam, odgovarajući na novinarska pitanja kroz uključenja u program TV Hepi, Pink, Informer, Newsmax Balkans, ukazivao da ne treba da brinu za nas u Srpskoj, da smo očvrsli i da ćemo s nevoljama koje su nas snašle umjeti izaći na kraj, ali da nas iz Republike Srpske više brine to što se u Srbiji ne stišava, da smo više brinuli kada je NATO bombardovao Srbiju nego kada su nas tukli.
U Srbiji je u javnom govoru česta tema „obojena revolucija“. Rodonačelnik obojenih tehnika je Džin Šarp. Njegova knjiga Od diktature do demokratije je proučavana, o „obojenim revolucijama“ napisano je niz analiza, knjiga, održani su brojni simpozijumi.
Manje je poznato da su Džin Šarp i Brus Dženkins objavili i knjigu u kojoj se izlažu kontramjere, odnosno metodi suzbijanja „obojene revolucije“. Za potrebe Vlade Republike Srpske ta knjiga je još 2014. godine prevedena i analizirana pod nazivom Antiprevrat. Te godine Republika Srpska je prvi put suočena sa pokušajima „obojene revolucije“ i uspješno im se suprotstavila. Svima koji su mi tražili poslao sam Antiprevrat. Možda pomogne. Jer, u Beogradu, a i Novom Sadu, sve podsjeća na Majdan.
Naslov, lekutra i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Sve o Srpskoj
Naslovna fotografija: ATA Images
BONUS VIDEO:
