U vremenima kada se istorija vratila, na samom dodiru sa apokalipsom, Srbima će vidovdanska etika biti jedini način da pojmimo svet oko sebe, smisao događaja i naše mesto u njima
Kada iscure Srbi sa Kosova i Metohije, šta ćemo mi sa sobom? Hoćemo li se prenuti pre nego što svi stanemo pod jednu krušku? Ili, što bi se danas reklo: u jednu „Arenu”?
Jermeni su se mnogima od srpskih zaljubljenika u taj drevni narod činili kao savršeni Srbi. Ipak, pokazalo se da kultura sećanja i politička umešnost nisu dovoljni faktori otpora
Danas nam nije potrebna nova revolucija, već nešto što intuitivno osećamo: smireno poštovanje celine pravoslavnog Predanja onako kako se ona uobličavala u dugim vekovima srpske zavetne misli
Korisno je napominjati desnici da se mora baviti i ekonomskim pitanjima, ali kad nekom uputimo prigovor da ga nešto „ne interesuje“, onda vredi razmisliti šta bi bilo kada bi ga to nešto interesovalo?
Lavra je, po sebi, nama nepojamna. Ne postoji njen srpski pandan. To je kao kad bismo zamislili da u kompleksu veličine Vračara stoje Studenica, Gračanica, Žiča, Manasija, Ostrog...
Izbor između nacionalne kohezije i društvene pravde užasavajući je za srpsko biće koje je nacionalno oslobađanje upravo doživljavalo kao borbu za socijalnu pravdu
O Kosovu se ne možemo ništa dogovoriti upravo zato što se ne možemo međusobno dogovoriti ko smo i šta smo. Jer jedino što nas drži na okupu, uz našu Crkvu, jeste Kosovo