U ponedjeljak, 20. januara, nije samo Jovandan, dan kada je „polovina Srba na slavi, a druga polovina ide na slavu“. To je ove godine dan velikog iščekivanja, odnosno inauguracije novog (starog) američkog predsjednika Donalda Trampa.
Protekla sedmica podsjećala je na polijetanje svemirskog broda, mnogi su dane odbrojavali sa strepnjom šta bi još odlazeća američka administracija mogla smisliti, odnosno uraditi kako bi dodatno pomrsila račune Rusima, Kinezima ali i Srbima. I nije da se nisu potrudili.
Nove sankcije Rusiji, ali i Srbiji u vidu sankcionisanja Naftne industrije Srbije (NIS) i svih privrednih subjekata povezanih sa njom, stvorile su probleme i Bosni i Hercegovini s obzirom da NIS u BiH ima tri kompanije (NIS Petrol Banjaluka, G-Petrol Sarajevo i Jadran-Naftagas Banjaluka) koje posjeduju 42 Gazprom i NIS Petrol benzinske stanice širom zemlje. Pod njihovom upravom su i rafinerije u Brodu i Modriči, kao i naftna kompanija Optima grupa.
NIS u BiH zapošljava oko 500 radnika. Kako će se banke odnositi prema pomenutim kompanijama, da li će biti moguće njihovo poslovanje, ili će uslijediti zatvaranje kompanija, otpuštanje radnika? Koliko porodica će ostati bez prihoda, koliko će negativnih efekata da se osjeti u privredi, pitanja su koja ne zanimaju one koji su odluku donijeli?
Posljedice će osjetiti i Hrvatska jer hrvatski naftovod JANAF ima potpisan ugovor o snabdjevanju Srbije sa 10 miliona tona na dvije godine. Obrazloženje za uvođenje sankcija glasi da se poslovanjem NIS-a finansira rat u Ukrajini što je prosto tragikomično.
Sankcije su u petak, možda posljednjeg dana za uvođenje sankcija, uvedene i protiv 13 pojedinaca i jednoj kompaniji u Republici Srpskoj. Jednima se spočitava povezanost sa predsjednikom Dodikom, drugima organizovanje obilježavanja Dana Republike. Višedecenijsko američko pozivanje na ljudska prava, slobodu govora i medija, takođe nam djeluje tragikomično. Ali, šta da se radi.
Čekamo Trampa. Čekaju ga i u Moskvi, Pekingu, evropskim prestonicama. Jedni sa nadom, drugi sa zebnjom. Tramp je već poslao niz signala, što direktno što preko posrednika, da se žuri da okonča sukob u Ukrajini. Kako-tako. To Zelenskog i kliku koja ga podržava nimalo ne raduje.
Pristalice Donalda Trampa ispred Kapitola, na dan inauguracije, 20. januar 2025. (Foto: Jim Vondruska/Getty Images)Dakako da je Trampu važnija bezbjednost Izraela i uopšte situacija na Bliskom Istoku od Zelenskog i cijele Ukrajine, i da prostor za „dil“ sa Putinom postoji. Opet, ruske trupe svakodnevno napreduju i kao da im se i ne žuri da zaposjednu što više teritorije već da što temeljnije krckaju protivničku vojsku.
Demilitarizacija, denacifikacija – ciljevi su od kojih Rusi kao da nisu odustali. Sve su prilike da će bavljenje Ukrajinom Tramp prepustiti EU, vojno nejakoj u odnosu na Rusiju. On je postavio nove ciljeve i to javno: Grenland i Panamski kanal, što je vjerovatno samo početak novog američkog spoljnopolitičkog kursa.
Granice će pomjeriti i Izrael. Nauštrb Sirije vjerovatno će se širiti i Turska. Možda je najveća nepoznanica sudbina namijenjena Kurdima, odnosno Rožavi, kvazidržavnoj tvorevini Kurda na tlu Sirije.
Kina, odnosno američki odnos sa Kinom, biće priča za sebe. Rastući ekonomski džin grabi naprijed i pored svih ograničenja, carina i sankcija koje mu uvodi Zapadni svijet.
Fabrike električnih automobila kineskih proizvođača na evropskom tlu niču kao pečurke. U Kini se električni automobili već prodaju po cijeni od 10 000 evra s tendencijom daljeg obaranja cijena. Naravno da u Evropi koštaju skuplje zbog brojnih carinskih i drugih nameta.
Čekamo Trampa. Čekaju ga i u Moskvi, Pekingu, evropskim prestonicama. Jedni sa nadom, drugi sa zebnjom
I druge kineske robe, sve kvalitetnije i jeftinije, zapljuskuju evropsko tržište. Proizvodi se naručuju preko aplikacija poput Temu i stižu brodovima u roku od mjesec dana. Kada se završi mreža brzih pruga kojima se kreću vozovi brzinom od 200 i više kilometara na čas, roba će od kineskih luka do evropskih prestonica stizati za tri do četiri dana, što bi Kinu moglo učiniti vodećom svjetskom trgovinskom silom.
Tramp, odnosno nova američka administracija okreće novi list u odnosima sa kontinentima, pojedinim zemljama i političkim liderima. Od lidera EU politički najdalje i najbolje je vidio premijer Mađarske, Viktor Orban.
Oko Orbana su se i ranije okupljali srpski lideri Vučić i Dodik. Šta će biti sa EU, šta sa tzv. Zapadnim Balkanom – hoće li uopšte postojati u političkom kapacitetu na koji smo navikli?
Šta će se dešavati sa migrantima? Hoće li biti vraćeni iz evropskih zemalja u „oslobođenu“ Siriju? Iz SAD u Meksiko i Latinsku Ameriku vjerovatno hoće. Sve je spremno za novi početak. Geopolitička karta svijeta se definitivno mijenja. Trebalo je izdržati. Dočekati ovaj Jovandan.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Sve o Srpskoj
Naslovna fotografija: Shawn Thew/Pool/AP
BONUS VIDEO:
