U uslovima svetskog rata, Rusiji treba ideologija

U uslovima svetskog rata, Rusiji treba ideologija

Ni nuklearno oružje neće nikoga zaštititi od bilo čega. Očigledno su oni koji sve ovo planiraju već odlučili da će ovaj rat koji počinje biti nuklearni. Zato nam je, pre svega, potrebna ideologija. Nova, živa, oštra, mobilišuća...

Bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja i baze za obogaćivanje uranijuma Fordou, od strane američkog vazduhoplovstva, je početak trećeg svetskog rata. Nuklearno oružje više nikoga ne zaustavlja, a udare na nuklearna postrojenja u suštini sankcioniše i Izrael, koji nije dobio odlučan odgovor na međunarodnom nivou, a sada i SAD. Toliko je crvenih linija pređeno da više nije jasno da li su neke uopšte ostale.

Sve se ovo direktno tiče Rusije. Kijevski nacisti su već u nekoliko navrata pokušali da napadnu nuklearne objekte na ruskoj teritoriji, a napadi na aerodrome strateške avijacije, koji izuzetno podsećaju na izraelsku taktiku u Iranu, ne ostavljaju nikakvu sumnju: ovo je sada sasvim prihvatljiv metod vođenja vojnih operacija protiv bilo koga.

Ako još nema direktnih nuklearnih udara, oni su samo pitanje vremena. Atomska Pandorina kutija je otvorena. Čehovljeva metafora o pušci na sceni mnogo puta je primenjena na nuklearno oružje: „Ako u prvom činu okačite pušku na zid, onda u sledećem činu morate iz nje ga opalite. U suprotnom, nemojte je tamo kačiti.“

Puška je bila okačena na zid u prvom činu, koji je bio Hladni rat. Sada iz nje počinju da pucaju. I to je neizbežno. Svo oružje koje su ljudi izmislili pre ili kasnije je upotrebljeno. Sergej Karaganov je o tome davno počeo da govori, ali svi su ga smatrali paničarom ili čovekom koji „preteruje“. On je jednostavno upozoravao na neizbežno.

Ideološka podloga

Ipak, da bi se zamislili nuklearni ratovi budućnosti, vredi razmisliti pod kojim ideološkim zastavama će se voditi? Za kakvu budućnost su osmišljeni, jer kad se započinje svetski rat, potrebno je imati barem najpribližniju predstavu o tome šta će se dalje desiti. Pogledajmo situaciju očima globalista – onih koje je Tramp ne tako davno zvao „dubokom državom“, ali čiji alati pred našim očima postaju oni sami. Ideologija globalizma i njihov pogled na budućnost sastoje se od dve faze.

Prvi korak je uspostavljanje totalne moći svetske vlade i ukidanje suverenih država – ostataka Vestfalskog sistema. Da bi se to postiglo, potrebno je izvršiti potpuno mešanje svih naroda, ukinuti nacionalne granice i pretvoriti celo čovečanstvo u jedan lonac za topljenje. Pored toga, neophodno je dovesti princip individualizma do njegovih krajnjih granica i ukinuti rod, čineći ga pitanjem izbora (kao što su liberali ranije učinili veroispovest, klasu i naciju pitanjem izbora).

Oni koji se tome suprotstavljaju i zalažu se za suverenitet i tradicionalne vrednosti moraju biti uništeni. Tako je Kolektivni zapad video svoju budućnost pre Trampa, već se boreći protiv Rusije u Ukrajini, pripremajući se za rat sa Kinom i erodirajući islamski svet obojenim revolucijama, pa čak i direktnim invazijama. U isto vreme, globalisti su potresali moć Hindutve u Indiji.

Već prvi korak je pretpostavljao upotrebu nuklearnog oružja, jer prepreke na putu svetske vlade moraju biti uništene po svaku cenu, a čovečanstvo u celini ovde ne treba žaliti – već ga ima više nego dovoljno, ako ga posmatramo čisto kvantitativno. Drugi korak bi trebalo da bude još radikalniji: svesno prevazilaženje, pa čak i ukidanje čovečanstva u korist jake veštačke inteligencije. Ovo se naziva singularnost i postalo je uobičajeni koncept među globalističkim futurolozima.

Obraćanje američkog predsednika Donalda Trampa nakon bombardovanja iranskih nuklearnih postrojenja, 21. jun 2025. (Foto: Carlos Barria/POOL/AFP via Getty Images)

U početku, migranti zamenjuju autohtono stanovništvo, transrodne osobe zamenjuju dva prirodna pola i tradicionalne porodice, i konačno, same migrante i transrodne osobe zamenjuju veštačka inteligencija i kiborzi. Još jedan razlog više da se u ovoj fazi upotrebi nuklearno oružje protiv nekoga ko je beznadežno zastareo. Čovečanstvo je poput ranog telefona sa dugmetom ili prvih računara sa bušenim karticama, njegovo mesto je u smeću zajedno sa nuklearnim otpadom.

Ka tome je išlo sve do Trampove pobede; Kolektivni zapad se kretao po ovom planu. Tramp i njegov MAGA (Make America Great Again – Učinimo Ameriku ponovo velikom) pokret pobedili su na američkim izborima upravo zato što su se suprotstavili takvom projektu budućnosti. To je uključivalo antimilitarizam, antiintervencionizam, odbacivanje ilegalne imigracije i zabranu LGBT zajednice.

Toliko je crvenih linija pređeno da više nije jasno da li su neke uopšte ostale

To jest, budućnost se radije videla u uslovima multipolarnog sveta (o čemu je direktno govorio američki državni sekretar Marko Rubio), a nuklearno uništenje čovečanstva je otkazano ili odloženo. Takođe je trebalo ograničiti sukobe u Ukrajini i na Bliskom istoku, koje su pokrenuli globalisti.

Tramp nije dugo sledio svoj MAGA program. Jeste postigao neke stvari: nije zabranio LGBT, ali ga je barem značajno potisnuo i počeo je strogo da identifikuje i izbacuje ilegalne imigrante. Čak je zatvorio i globalističko sedište za izvoz liberalizma i obojenih revolucija, USAID, i otpustio sve zaposlene. Činilo se da se nuklearni holokaust odlaže, a sva pažnja se prebacuje na severnoamerički kontinent – na Kanadu, koja ostaje u rukama globalista, i Grenland.

Novi rat

Međutim, baš kad je svet odahnuo, a sama američka biračka (MAGA) baza se obradovala i ispunila nadom u alternativnu budućnost – bez ratova i nuklearne zime – Izrael je započeo rat protiv Irana, napao njegov nuklearni potencijal, a Tramp se pridružio ovom ratu i bombardovao Fordou, nuklearnu istraživačku stanicu u Iranu.

I opet, nagli zaokret u odnosu na budućnost i, zapravo, početak trećeg svetskog rata. Jer, ako otvorite Pandorinu kutiju, ne možete je zatvoriti. Tramp ju je otvorio. A kakva je slika ove budućnosti, uzimajući u obzir samu Trampovu ideologiju, koja se u mnogo čemu ipak razlikuje (mada ne toliko koliko su svi očekivali) od liberalnog globalizma?

Ako prihvatimo hipotezu da se upravo ta globalistička „duboka država“ koju je Tramp pokušao da ukine ispostavila kao jača nego što su svi mislili, onda je možda upravo ta država iskoristila Trampa i njegov nacionalistički orijentisan program. Ako su trampisti verovali da nacionalizam znači fokusiranje na unutrašnje probleme SAD i iskorenjivanje globalista, onda je i „duboka država“ o tome imala svoje ideje. Ali kakve?

Najlogičnija pretpostavka je sledeća: planovi globalista za gladak i dobrovoljan prenos vlasti na svetsku vladu počeli su da zastaju, a zatim su dospeli u ćorsokak. Uspon Rusije i Kine, kretanje ka civilizacijskom suverenitetu Indije, islamskog sveta, Afrike i Latinske Amerike, pojava i jačanje BRIKS-a direktno su suprotstavili multipolarnost globalnoj unipolarnosti. I rat Kolektivnog liberalno-globalističkog zapada protiv svetske većine, čak i ako je bio nuklearan, mogao je da se ne završi u korist Zapada.

Gori skladište nafte u blizini Teherana usled izraelskih vazdušnih udara, 15. jun 2025. (Foto: Majid Asgaripour/WANA)

Tada je i doneta podmukla odluka: ne opirati se konzervativnom zaokretu, rastu nacionalizma i populizma, kao i jačanju multipolarnosti, već ih iskoristiti za svoje ciljeve. Odlučeno je da se odloži uspostavljanje svetske vlade, a za sada da se usvoji privremeni projekat „sukoba civilizacija“. U tu svrhu je dozvoljen uspon na vlast nacionaliste Trampa u Sjedinjenim Državama.

Znak je bio „Belamijev pozdrav“, koji je dva puta izveo Ilon Mask, a zatim Stiv Benon i drugi učesnici Konferencije konzervativne političke akcije (CPAC). gde je bio prisutan potpredsednik SAD Dž. D. Vens. Sada je lice Amerike postao nacionalizam. Čini se da je to potpuna suprotnost internacionalizmu globalista. Ali ako uzmemo u obzir dugoročne planove za pokretanje nuklearnog rata, onda je upravo to način da se postignu rezultati na najbrži način.

Drugi ultranacionalistički režim, vlada Netanjahua u Izraelu, postao je još jedan primer podsticanja „sukoba civilizacija“. I ovde izraelski metod vođenja rata protiv Palestinaca, praksa genocida nad civilnim stanovništvom Gaze, još jednom podseća na one režime čije su žrtve postali sami Jevreji tokom Drugog svetskog rata. Netanjahu je izraelska verzija „Belamijevog pozdrava“.

Udari na Liban, a sada i provokacija rata sa Iranom, savršeno se uklapaju u ovaj model. A iranski nuklearni potencijal, po kojem Izraelci tuku, i jeste aktiviranje prljave bombe, odnosno početak nuklearnog sukoba. Sada se tome priključio i Tramp.

Igra sa nacionalizmom

Ali, to nije sve. Ukrajina je u svom sadašnjem stanju još jedan instrument globalista. Tamo cveta neonacizam u svom najotvorenijem obliku, a rehabilitacija nacističkih zločinaca, progon na jezičkoj i verskoj osnovi postali su svakodnevna praksa. I opet nuklearni faktor. Konstantno granatiranje Zaporoške nuklearne elektrane, pokušaji napada na Kursku nuklearnu elektranu i, konačno, napad na rusku nuklearnu trijadu. I sve to, naravno, ne samo uz odobrenje globalista, već pod njihovom direktnom kontrolom i po njihovim instrukcijama.

A zar probni okršaj između dve nuklearne sile – Pakistana i Indije – nije iz iste kategorije? Uzgred, oni koji su ga izazvali nikad nisu identifikovani. Ostaje samo da se u stvar uvuku Kina i Severna Koreja. I da se čeka dok se Rusija, čije strpljenje ponestaje, ne pridruži procesu nuklearne eskalacije.

Glavni zaključak: sasvim je moguće da su upravo globalisti odlučili da preformulišu nuklearni sukob, ka kome su i ranije vodili. Oni dakle žele ne samo sukob između Kolektivnog zapada i multipolarnog čovečanstva (tu se može i izgubiti), već rat svih protiv svih, koristeći čak i svoje neprijatelje, poput Trampa, za svoje ciljeve.

U takvom slučaju, svetska vlada neće biti uspostavljena odmah, već nakon nuklearnog rata, kada će značajan deo čovečanstva propasti, ostatak će se moliti za bilo kakav mir po bilo kom osnovu, a roboti i veštačka inteligencija će zauzeti vodeće pozicije, budući da savremeni ratovi zavise gotovo isključivo od njih. Na taj način, singularnost neće doći dobrovoljno, već kroz talas totalnog nasilja.

Kontroverzni gest Ilona Maska tokom inauguracione ceremonije novog američkog predsednika Donalda Trampa, koji su mnogi okarakterisali kao fašistički ili „Belamijev pozdrav“, 20. januar 2025. (Foto: Eric Lee/The New York Times)

I tu se otkriva značenje „Belamijevog pozdrava“. Očigledno je da ni socijalizam ni liberalizam više nikoga ne mogu inspirisati. To su ideološki fantomski bolovi nepovratno prošlih vremena. Te ideologije su odživele svoje, pretvorile su se u kič i trulu monstruoznost. Nekad su podsticale entuzijazam, ali su sad potpuno dozlogrdile. Energije su na strani populizma, a ponekad i nacionalizma, konzervativne revolucije.

Ranije su liberali gušili svaki nagoveštaj patriotizma i ismevali konzervativce na sve moguće načine. Sad su odlučili da promene taktiku. Najpre su vežbali na ukrajinskom neonacizmu. I to se, mora se priznati, pokazalo prilično efikasnim. Zemlja koja se raspada sa zbunjenim stanovništvom i bitkama oligarha pod vlašću otvorenih ludaka pretvorila se u monolitno efektivno oružje, koje živi od mržnje i besa. U takvom stanju, društvo sa svojim „Belamijevim pozdravom“ i bakljadama je sposobno da ubija sve oko sebe, pa čak i samog sebe. Otuda prljava bomba, besni otpor ruskoj armiji i neprestani teroristički napadi.

Globalisti žele ne samo sukob između Kolektivnog zapada i multipolarnog čovečanstva (tu se može i izgubiti), već rat svih protiv svih

Videći kako ovo funkcioniše, globalisti su najverovatnije odlučili da ne ubiju Trampa pre vremena. A sad ga koriste u iste svrhe – zapravo, već su započeli treći svetski rat. Za razliku od iscrpljenog komunizma i liberalizma, nacionalizam je u velikoj meri zadržao svoj energetski potencijal.

I što svi glasnije ponavljaju „nikad više“, to je bliži ovaj „povratak varvara“ – od MAGA do radikalnog islama, od kijevskog režima do krajnje desničarskog cionizma sa njegovom „Torom rata“ Jicaka Šapire, od indijske hindutve do „smeđih beretki“ latinoameričkog ustanka u Kaliforniji i Teksasu, od BLM-a i kritičke teorije rase do novog evromilitarizma Merca, Makrona i Starmera. Ko je Đorđa Meloni, verovatno svi znaju. To je takođe „Belamijev pozdrav“. Mislim da ne treba da vas podsećam kako globalisti nazivaju našu zemlju na Zapadu. Pogodite sami.

Ruski put

Ispostavlja se da su globalisti odlučili da promene taktiku. Ne da se bore protiv uspona nacionalizma i multipolarnosti, već, naprotiv, da im izađu u susret, ali samo pod uslovom rata svih protiv svih – poželjno nuklearnog ili da se razvije u nuklearni. A onda će, prema njihovom planu, biti uspostavljena svetska vlada, i nastupiće singularnost. Nastupiće ono što hrišćanska tradicija naziva „carstvom Antihrista“. I ne može biti slučajnost da se u Svetoj zemlji već rasplamsava nuklearni sukob, a započeli su ga izraelski političari koji veruju da time otvaraju put dolasku Mošijaha, a šiiti im odgovaraju nadom da će se uskoro pojaviti „skriveni Imam“ – Mahdi, kome je suđeno da pobedi Dadžala.

Šta Rusija treba da radi u takvoj situaciji? Najgluplje je nastaviti igrati ulogu mačka Leopolda, držati se ostataka mirnog socijalističkog i naivnog staroliberalnog pogleda na svet, oslanjajući se na UN i prijateljstvo naroda. Takva neodgoovornost u uslovima već započetog, u suštini, trećeg svetskog rata bila bi ne samo pogrešna, već zločinačka.

Vreme je da trezveno sagledamo istinu. Šta smo spremni da suprotstavimo „Belamijevom pozdravu“, kad oni koji se njime pozdravljaju ne razumeju ljudski jezik niti humanitarne razloge? Samo pitajte decu Gaze koja su propuštena kroz mašinu za mlevenje mesa.

Ruski vojnici na Paradi pobede na Crvenom trgu u Moskvi, 9. maj 2025. (Foto: Wikimedia commons/Kremlin.ru/CC BY 4.0)

Svojevremeno, nacističkoj Nemačkoj smo se suprotstavili čvrstom totalitarnom ideologijom, zategnutom i prilično agresivnom, koja zahteva potpuno samožrtvovanje u ime klase i zemlje. Ona je postepeno izgubila snagu i nemoguće joj se vratiti.

Ali sad smo suočeni sa svetom u kome ponovo, kao i tada, samo jedna stvar počinje da odlučuje o svemu: faktor grube sile, odlučnost da se izvrši maksimalno amoralan, pa čak i samoubilački čin, stalno uvećavana brzina odluka i delovanja, beskrajna i fenomenalno drska totalna laž, spokojno predstavljanje žrtve kao dželata i obrnuto.

U tom raspojasanom svetu, Rusija je – poput mačka Leopolda sa multiplikativnom miroljubivom svešću, spremna da poštedi neprijatelja i pregovara sa onima koji su nam sve ovo organizovali. Bez ideologije, samo sa najboljim namerama, prijateljstvom i suverenom molbom –  ako je moguće, da nas ostave na miru. A odgovor je: ne.

Ni nuklearno oružje neće nikoga spasiti niti zaštititi od bilo čega. Štaviše, očigledno su oni koji sve ovo planiraju već odlučili da će ovaj rat koji počinje biti nuklearni. Zato nam je, pre svega, potrebna ideologija. Nova i živa, energetski zasićena, oštra, sveža, mobilišuća, koja detonira rezerve unutrašnje čovekove energije. Ideologija svete i beskonačne Ruske Sile.

 

Naslov i oprema teksta: Novi Standard

 

Izvor: RIA Novosti

 

Prevod: Želidrag Nikčević/Novi Standard

 

Naslovna fotografija: isi.mod.gov.rs

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u