Saopštenje američkog predsednika od 16. jula, kada je najavio da će preko 150 zemalja obavestiti o novim carinama ukoliko što pre ne koriguju svoju „nepravednu“ trgovinsku politiku prema SAD, nije ni za koga bilo preveliko iznenađenje. Naime, Donald Tramp je u aprilu uveo carine za ogroman broj država, a nedugo potom ih je pauzirao na 90 dana kako bi se pregovaralo o pojedinačnim sporazumima. Budući da se tromesečni „grejs“ period završio, Trampova „pisma“, kojima opet odlaže primenu za nekoliko sedmica, izgledaju kao nastavak započete politike.
Predsednik SAD je već osmog jula poslao pisma na dvadesetak adresa, u kojima je naveo visinu novih carina na robu uvezenu u SAD iz tih država. Novi osnovni nivoi carina uglavnom se kreću od 20% do 40%. Nešto pre toga, Tramp je najavio carinu od 35% na kanadske proizvode, a nedugo zatim carine od 30% za EU i Meksiko.
Pored Južne Koreje i Japana, koje bi trebalo da optereti carinama od po 25%, Tramp je izneo planove za carinu od 40% na robu iz Mjanmara i Laosa, 36% na robu iz Tajlanda i Kambodže, 35% na robu iz Srbije i Bangladeša, 32% na Indoneziju (za koju je potom objavio da je sa njom postigao „dil“), 30% na robu iz Južne Afrike, te carine od 25% na robu iz Malezije i Tunisa.
Većina sankcijama pogođenih zemalja su ekonomije relativno male veličine. Imajući u vidu njihov slab leveridž, tj. mogućnost da u pregovorima uslovljavaju američku stranu, najbolje čemu se mogu nadati je da će sankcije biti odložene, te da će se od njih na kraju odustati. Naime, marginalna vrednost uvoza SAD iz ovih država je ono što im ide na ruku. Tako bi se Tramp mogao pokazati darežljivim ne gubeći puno.
Pauzirane carine
Inače, američki predsednik je odvojeno najavio carine za ključne sektore, kao što su čelik i automobili, navodeći zabrinutost za nacionalnu bezbednost. Zapretio je povećanjem carina na druge proizvode, kao što su farmaceutski proizvodi i poluprovodnici. Sve ove najavljene mere idu uz pauzirane „recipročne carine“, te će stupiti na snagu početkom avgusta, uključujući i one na uvoz bakra i drvne građe.
„Poseban tretman“ ovoga puta dobio je Brazil, budući da je Tramp zapretio carinama od 50% na uvoz iz ove zemlje počev od prvog avgusta, sve dok se ne odbace optužbe protiv bivšeg predsednika Bolsonara zbog navoda da je bio umešan u pokušaj puča nakon predsedničkih izbora 2022. To nije sve, Tramp je naveo da je Brazil naštetio američkim kompanijama, posebno u oblastima digitalne trgovine i usluga elektronskih plaćanja.
Međutim, Trampova carina od čak 50% za Brazil postavlja presedan s obzirom na američki trgovinski suficit sa tom zemljom, i to ne samo 2024. i 2023, već poslednjih deceniju i po kumulativno. To je potpuno neusklađeno sa svim ostalim carinama, koje su uglavnom bile zasnovane na bilateralnim deficitima.
Protest protiv Donalda Trampa zbog najave novih carina Brazilu, Brazilija, 10. jul 2025. (Foto: Andre Borges/EPA)Tramp je takođe izjavio da će svakoj zemlji „koja se slaže sa antiameričkom politikom BRIKS-a biti naplaćena dodatna carina od 10%.“ Predsednik Brazila Lula de Silva je odbacio navode Trampa, rekavši da je „pokušaj mešanja u brazilsko pravosuđe težak napad na nacionalni suverenitet“.
Inače, do sada je Tramp sklopio dva trgovinska sporazuma – sa Velikom Britanijom i Vijetnamom. On je, pored toga što je rekao da je napravljen dil sa Japanom (Tokio je pristao na carine od 15%) i sa Indonezijom, takođe objavio okvir za sporazum sa Kinom, međutim, njegovi detalji su nejasni.
Prema proceni agencije za rejting „Fič“, efektivna carinska stopa SAD-a mogla bi da skoči na 19,4% ako bi prvog avgusta 2025. veće recipročne carine i dažbine na bakar stupe na snagu. U scenariju sa dodatnih 25% carine na poluprovodnike i njihove elektronske derivate, kao i farmaceutske proizvode, efektivna carinska stopa SAD povećala bi se na 23,7%. Za sada, SAD održavaju osnovnu carinu od 10% za većinu zemalja.
Pretnje i posledice
Budući da dobar deo pogođenih ekonomija neće sedeti skrštenih ruku, postavlja se pitanje da li je svetska privreda pred još jednim velikim iskušenjem usled potencijalno opasnih efekata svih pomenutih mera, ili će se pak stupanje na snagu američkih carinskih pretnji, koje su eskalirale drugog aprila ove godine, kao što se to dešavalo i do sada, biti odloženo.
Američki predsednik je odvojeno najavio carine za ključne sektore, kao što su čelik i automobili, navodeći zabrinutost za nacionalnu bezbednost
Čini se da je ono što investitori očekuju opcija broj dva. Američka ekonomija izgleda zdravo. Ekonomisti kažu da će biti potrebno vreme da se efekti trgovinske politike pojave u ekonomskim podacima, ako se to i desi. Potrošačke cene su nešto brže rasle u junu (2,7% međugodišnje), ali je inflacija uglavnom ostala mirna u prvim mesecima Trampove administracije.
Inače, nedavna analiza ekonomista Goldman Saksa ukazala je da su potrošači u početku snosili samo oko 10% troškova carina, ali da je taj udeo porastao na oko 40% posle tri meseca. Američke kompanije su snosile veći deo ostatka carinskog tereta, dok su strani izvoznici plaćali oko petine troškova.
I rast zaposlenosti u SAD je ostao solidan u junu, a stopa nezaposlenosti (4,1%) jedva se pomerila otkako je Tramp stupio na dužnost, iako postoje određeni znaci da tržište rada gubi zamah.
Fabrika električnih automobila u vlasništvu Dženeral motorsa, Detroit, SAD (Foto: Reuters/Jonathan Ernst/File Photo)Ipak, ovi relativno dobri rezultati uprkos novouvedenim carinama ne bi bili takvi da su najavljene Trampove pretnje od drugog aprila zaista sprovedene. Naime, u tom slučaju, efekat bi bio neposredan, odnosno inflacija bi imala značajniji rast, dok bi se već osetio i negativan uticaj na povećanje BDP-a. Trenutne politike, koje su ipak daleko ublaženija forma onoga što je prvobitno predloženo, će verovatno prouzrokovati relativno blagu štetu.
Interesantno je da i druga potencijalno najugroženija privreda Trampovom trgovinskom politikom, kineska, radi sasvim solidno, rastući 5,2% u drugom kvartalu, premašivši očekivanja. Naime, Peking je investirao u proizvodnju i infrastrukturu i povećao izvoz na druga tržišta, što je nadoknadilo pad isporuka u SAD.
Ipak, novi rizici se naziru. Naime, imajući u vidu oslanjanje Kine na treće zemlje radi izvoza u Ameriku, targetiranje pretovara putem viših carine ili uvođenjem dodatnih procedura oko lanaca snabdevanja moglo bi da pogodi čak 70% kineskog izvoza u SAD – time ugrožavajući trenutnu pozitivnu trajektoriju kineske privrede.
Mogući carinski rat sa EU
Trampova objava da će od prvog avgusta uvesti carine od 30% protiv EU i Meksika bi mogla da izazove ozbiljne nesuglasice Vašingtona sa dva svoja najveća trgovinska partnera, ali je odnos sa Briselom, prirodno, u centru pažnje. Bela kuća vidi problem u odnosima sa EU usled „dugoročnih, velikih i upornih trgovinskih deficita, koji su izazvani carinskim i necarinskim politikama i trgovinskim barijerama“. Gledište članica Unije je drugačije, kao i spremnost da se suprostave Vašingtonu.
Pregovarači iz EU i SAD-a ulaze u još jednu nedelju intenzivnih razgovora kako bi postigli trgovinski sporazum do prvog avgusta. EU je spremna na asimetričan sporazum u korist SAD-a, takođe pojačavajući pripreme za odmazdu u scenariju bez sporazuma. SAD se zalažu za gotovo univerzalnu carinu na robu iz EU veću od 10%, sa ograničenim izuzecima.
Ako utrostručene carine (sa 10% na 30%) zaista stupe na snagu prvog avgusta, potencijalni uticaj na EU mogao bi biti dalekosežan. Naime, vrednost trgovine robom i uslugama između dve ekonomije iznosila je prethodne godine čak 1,7 hiljada milijardi evra (u Briselu se procenjuje da američke carine već pokrivaju 380 milijardi evra ili oko 70% izvoza EU u SAD).
Ono što Tramp potencira je robni deficit SAD od 198 milijardi evra. Međutim, ono što on zaboravlja da napomene je razmena u uslugama, odnosno suficit od 50 milijardi evra u tom sektoru koji SAD ostvaruje sa članicama EU (naime, američke high-tech kompanije su veoma kompetitivne na evropskom tržištu, posebno u domenu računarskih usluga, kao i pravnih i finansijskih usluga).
Rastući trgovinski deficit SAD sa EU (Foto: US Census Bureau)Zato Evropska komisija razmatra novu rundu retorzivnih mera kojima bi se ograničila trgovina uslugama i pristup američkih kompanija javnim nabavkama. Oštrina odgovora Brisela zavisiće od toga da li će Tramp u svom trgovinskom ratu obuhvatiti farmaceutske proizvode i poluprovodnike, budući da je EU već iscrpila mogućnosti odmazde po pitanju robe.
Inače, prva runda retorzivih carina, usmerenih na 21 milijardu evra američkog izvoza, već je odobrena, ali je suspendovana do 6. avgusta kako bi se dalo vremena za pregovore o sporazumu. Komisija je predložila i drugi paket – koji obuhvata 72 milijarde evra u artiklima kao što su avioni, automobili, mašine i poljoprivredni proizvodi – koji takođe čeka zeleno svetlo.
Fokus na bilateralne robne deficite (verovatno intencionalno) ignoriše „ogromnu snagu“ Amerike u razmeni usluga. Praktično, Trampova administracija koristi samo „deo jednačine“, a zatim kreira politike zasnovane na pogrešnoj metrici. Brisel potencira da je ukupna trgovina sa SAD skoro uravnotežena, te da je američki deficit skroman (na primer, 2023. je činio samo tri odsto ukupne trgovine između dve privrede).
U svakom slučaju, lekcija koju može da nauči Brisel je da EU treba da unapredi svoju strategiju ekonomske bezbednosti eksplicitnim identifikovanjem, ograđivanjem i jačanjem tačaka ekonomskog uticaja. Tek nakon toga bi usledila procena da li je EU dorasla zadatku proaktivnog i ofanzivnog korišćenja uticaja i koje praznine eventualno treba popuniti. Čini se da EU nije pripremljena za nadolazeći svet, u kome će ekonomska prisila, odvraćanje i uticaj igrati sve veću ulogu sa posledično oslabljenom ulogom međunarodnih pravila
Potcenjena opasnost
Ipak, ne treba smetnuti sa uma to da su do sada najstrože uvedene carine od strane SAD one koje se odnose na određene sektore, tj. proizvode, a ne na zemlje. Još gore, po svim najavama, uskoro će se pojaviti još ovih „sektorskih“ carina.
Efekti nekih, uključujući carine od 50% na aluminijum i čelik i 25% na automobile, već počinju da se pokazuju. Više o carinama na elektroniku i poluprovodnike znaćemo krajem jula, a Tramp je obećao i carinu od 50% na bakar od prvog avgusta, dok je najavio i da će Amerika „početi sa niskom carinom“ na farmaceutske proizvode, verovatno krajem jula. Druge, poput carina na kritične minerale i drvnu građu, takođe bi uskoro mogle biti uvedene.
Japanska vozila u luci Jokohama čekaju na izvoz u SAD (Foto: Toru Hanai/Reuters)Iako investitori vole mantru TACO (Trump Always Chickens Out – Tramp se uvek uplaši), postoji razlog da se misli da bi sektorske carine mogle postati veoma ozbiljne. Na primer, Trampova objava o carinama od 50% na bakar podigla je cene tog metala na rekordno visok nivo (ovo je posledica činjenice da su SAD drugi najveći potrošač tog metala u svetu, dok proizvode tek pet odsto bakra, pa čak 45% tražnje SAD pokrivaju iz neto uvoza).
EU treba da unapredi strategiju ekonomske bezbednosti eksplicitnim identifikovanjem, ograđivanjem i jačanjem tačaka ekonomskog uticaja
Dodatno, carine kojima se targetiraju određene industrije su generalno više od onih za države, očigledno zato što administracija očekuje da će podstaći vraćanje poslova u strateške sektore. Dok su „recipročne“ carine usmerene na zemlje koje ostvaruju trgovinske suficite sa Amerikom, sektorske tarife su dalekosežnije. One teže da ograniči američku potražnju za nizom proizvoda koji se oslanjaju na globalne proizvodne procese. Potencijalno, može biti pogođena svaka država sa uporištem u lancu vrednosti. Sektorske carine su takođe manje podložne „cenkanju“, jer je pogođena strana manje očigledna za carine, na primer, na bakar nego za one koje se uvode konkretnoj državi.
Sekundarne carine za Rusiju
Nedavna pretnja američke administracije sekundarnim carinskim sankcijama, usmerena prema Rusiji, mogla bi da poremeti globalna energetska tržišta i, posledično, ekonomsku stabilnost. Naime, nametanje sekundarnih carina od 100% zemljama koje kupuju rusku naftu, prirodni gas i druge proizvode ako se sporazum o prekidu vatre ne postigne u roku od 50 dana mogao bi, ako bi zaista bio sproveden, da dovede do velikih ekonomskih problema na globalnom nivou.
Iako bi neposredni ekonomski uticaj ovih carina na Rusiju mogao biti za određene vremo ograničen, sekundarne carine bi na kraju mogle da opterete rusku ratnu ekonomiju jer bi, primoravajući treće zemlje da ograniče uvoz energenata iz Rusije, lišili Moskvu glavnog izvoznog prihoda. Ako se primene, mogle bi da utiču na 30% do 40% ruske prodaje nafte, destabilizujući ekonomiju te zemlje i utičući na globalne zalihe energije.
Naravno, ključno pitanje je da li bi Indija, i pre svega Kina, koje su ključne za eventualni uspeh američkih sekundarnih sankcija, bile spremne da im se povinuju. Kada je u pitanju Delhi, to nije potpuno isključeno, dok bi spremnost Pekinga za tako nešto bilo potpuno iznenađenje, imajući u vidu dosadašnju podršku Kine Rusiji i opasnost koju ta zemlja percipira ako bi njen severni sused bio doveden u ozbiljnu krizu.
Sedište ruske kompanije Transnjeft, Moskva, mart 2025. (Foto: EPA/Yuri Kochetov)Kada je u pitanju ruska nafta, države EU su odobrile novi, osamnaesti paket sankcija RF, koji uključuje revidirano ograničenje cene nafte i nova bankarska ograničenja. Ove mere dovešće do toga da se oko 20 ruskih banaka isključi iz međunarodnog sistema plaćanja (SWIFT) i suoči se sa potpunom zabranom transakcija. Dodatno, biće uvedene sankcije za gasovod Severni tok kako bi se osiguralo da se on u budućnosti ne vrati u rad, te će biti nametnuta ograničenja na rusku naftu koja se rafiniše u trećim zemljama.
Ograničenje cene ruske nafte (tzv. cap), koje je trenutno postavljeno na 60 dolara po barelu, biće dinamički revidirano na 15 dolara ispod tržišnih cena. U praksi, to će trenutno biti između 45 i 50 dolara (automatski će se korigovati najmanje dva puta godišnje).
Malo je verovatno da će ukupan efekat na rusku ekonomiju biti značajan, imajući u vidu da se ekonomski odnosi EU i RF već na veoma niskom nivou, te da je mogućnost da Brisel utiče na treće zemlje takođe limitirana.
Globalni efekti
Projekcije MMF-a o rastu globalne ekonomije od 2,8% u ovoj i tri posto u 2026. godini, ukazuju na stope znatno ispod istorijskog proseka od 3,7%. Ovo je dobrim delom posledica usporavanja dve glavne ekonomije, SAD i Kine, i to usled veće političke neizvesnosti i potencijalnog carinskog rata. Naime, od aprila, su ekonomski indikatori pod snažnim uticajem trgovinskih tenzija, potencijalnog preusmeravanja trgovine, ali se takođe već naziru poboljšanja pošto su pojedini trgovinski sporazumi umanjili prosečne carine – trend koji je očekivan da se nastavi narednih meseci.
Prema procenama Svetske banke, 2020-te bi mogle biti najslabija decenija za ekonomski rast od 1960-ih, a glavni krivac su carine. Samo ove godine, prognoze ukazuju da će se globalni rast usporiti za skoro pola procentnog poena (u odnosu na očekivani na početku godine), što je najslabiji rezultat u poslednjih 17 godina (izuzevši globalne recesije 2009 i 2020). Do 2027. očekuje se da će rast globalnog BDP-a u proseku iznositi samo 2,5% – najsporiji tempo bilo koje decenije od 1960-ih. Ako bi se carine prepolovile u odnosu na nivoe iz maja 2025, globalni BDP ove i sledeće godine bio bi 0,2% veći.
Sedište Svetske banke u Vašingtonu (Foto: Shiny Things/Flickr)Studija FED-a pokazuje da carine značajno smanjuju ekonomski rast SAD i sveta i povećavaju inflaciju u mnogim ekonomijama, u zavisnosti od toga kako zemlje reaguju. Međutim, posledice su manje ozbiljne nego što su implicirale originalne objave od drugog aprila. Od tada su napravljena mnoga izuzeća i carinska prilagođavanja za određenu robu i zemlje. Pokazuje se da odmazde drugih zemalja pogoršavaju ekonomske gubitke, te da inflacija raste. Takođe, carine nesrazmerno štete američkoj poljoprivredi i sektoru trajne proizvodnje smanjenjem BDP-a i zaposlenosti, kao i povećanjem cena.
Inače, prognoze FED-a o povećanju američkog BDP-a nisu ohrabrujuće, budući da se predviđa rast od 1,7% u 2025, te rast od 1,8% na duži rok – značajno ispod proseka u poslednjim decenijama. Znatno su pesimističnije projekcije Blumberg ekonomiksa, u kojima se tvrdi da će trenutne carinske stope smanjiti američku ekonomiju za oko 1,6% u naredne dve do tri godine (u poređenju sa osnovnim scenarijem), dok će potrošačke cene biti dodatno kumulativno uvećane za 0,9%.
Projekcije MMF-a o rastu globalne ekonomije od 2,8% u ovoj i tri posto u 2026. godini, ukazuju na stope znatno ispod istorijskog proseka od 3,7%
Na kraju, ekspanzivnije monetarne politike širom sveta postaju nova realnost. Naime, carinski rat američkog predsednika će verovatno primorati većinu vodećih centralnih banaka na dalje ublažavanje monetarne politike u narednim mesecima. Procenjuje se da će agregatne kamatne stope razvijenih ekonomija pasti za više od 0,7% ove godine, dok će slična mera troškova zaduživanja širom sveta pasti još više.
Sve to odražava stanovište da bi nastavak Trampovog pokušaja povratka industrije u SAD i reorganizacije globalne trgovine, mogao biti veća opasnost za ekonomski rast širom sveta nego što je pretnja povećanju potrošačkih cena.
Donekle je ironija da bi monetarna politika mogla biti dodatna prednost za druge privrede na uštrb američke, iako sam Tramp, koji ne može da prisili FED da obori bazne kamate, konstantno želi da postigne upravo suprotno.
Naslov, lekutra i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: RTS OKO
Naslovna fotografija: Reuters
BONUS VIDEO:
