Nije sporno da su destrukcija Jugoslavije i rat protiv srpskog naroda dugo i temeljno planirani. Govor Bžežinskog iz 1978. godine bio je „proročka” najava razbijanja jedne zemlje
Oktobarski rat je sasvim preokrenuo istoriju Bliskog istoka. Posle „šestodnevnog rata” 1967, vladalo je osećanje da je izraelska armija nepobediva, što je ovim ratom promenjeno
Mao je Hruščovljev izveštaj u kojem se iskazuje podrška mirnoj koegzistenciji sa kapitalističkim blokom doživeo kao ravan napuštanju globalne borbe protiv kapitalističkih sila
Egzistencijalni sadržaj „ukrajinske krize” posledica je fundamentalnih promena u svetskoj politici koje su otpočele pre nekoliko decenija. Rat je dugo i temeljno pripreman
Možda će pomama za „Openhajmerom” i ovaj tekst nagnati nekog od domaćih izdavača da u dogledno vreme roman o Timofejev-Resovskom bude preveden i na srpski jezik
Na osnovu svega viđenog, Rusija mora da promeni koncept ustrojstva svoje vojske, da uvede strogo kontrolisanu vojnu hijerarhiju ili da se opredeli za civilnu kontrolu oružanih snaga
Lenjin, Trocki i saradnici ozbiljno su shvatili Engelsova uputstva i započeli su program radikalnog razaranja nasleđenih porodičnih odnosa, uz ukidanje religije i privatne svojine
Rusija je, zbog strateške dubine i geografije, nepobediva ako je napadnuta na tradicionalan način, spolja. Međutim destruktivni izazovi dolaze na mnoge načine i iznutra
Mnogi pametni i dobronamerni ljudi danas govore da je Treći svetski rat veoma blizu. Neki tvrde da je već počeo. Oni koji su uvereni da će razum prevladati trebalo bi da se sete 20. veka
Aleksandar Dugin misli da Rusi, putem pravoslavnog socijalizma – o kome su sanjali slovenofili, narodni mislioci i filosofi ruskog preporoda, nikada nisu pokušali da krenu – a trebalo je
Zelenski će biti uklonjen iduće godine, a ko god ga bude zamenio biće tu samo da bi ispregovarao kapitulaciju. Sve što je manje od ubedljive ruske pobede stvara potencijal za širenje sukoba i dalju destabilizaciju, smatra Skot Riter
Rusija je, u prvih petnaestak godina Putinove vlasti doista prvenstveno gledala sebe. Ali, Srbi se zbog toga nisu ljutili na Rusiju. Jer, „od Rusa Srbi ne traže ništa drugo do da postoje”
Beograd je Fišeru bio ne samo mesto na kojem je učinio prestup zbog kojeg mu je pretila deportacija i zatvorska kazna, nego i grad u kojem je želeo da igra „meč stoleća” sa Borisom Spaskim