Ko i zašto otvara „vojvođansko pitanje”?

Na suzbijanju secesionizma treba raditi tiho, po dubini, a ne u svrhu političke eksploatacije. Aktiviranje ”operacije Dinko” kao izlazne strategije za protestnu krizu je nacionalno neodgovoran potez koji aktuelizuje temu vojvođanskog separatizma u javnoj sferi

Nikome ne biti korisni idiot

Sve što se dešavalo posle 1. novembra jasno je pokazalo koliko je ovaj narod željan pravde. Ali i koliko je on, u suštini, dobar i prostodušan. No, dobrodušni ljudi lako mogu biti prevareni – jer polaze od sebe. To političari i prevaranti odlično znaju

Kad agitatori pišu o istoriji

Na sajtu Autonomija.info čitamo: „Falsifikatori istorije konstantno zagovaraju tezu da je Vojvodina ušla 'pod' Srbiju, da se 'prisajedinila' sa Srbijom a ne da je Vojvodina ušla u sastav tadašnje Jugoslavije”

Mali komentar proteklih izbora

Razumem ideju objedinjavanja opozicije, ali i u tome valjda ima neke granice. Novi Sad nije Valjevo... Kada Dinko Gruhonjić kaže da je na delu „(č)etnifikacija 'srpske Atine...'”, onda izgradnja crkve na Limanu prestaje da bude lokalno i postaje opšte pitanje

„Vojvodino stara, zar ti nemaš stida”

U februaru se navršilo 20 godina od Čankove zastave, i to su autonomaški separatisti iskoristili da svoj barjak još jednom proslave kao važan simbol secesionizma. Reč je o komadu platna koji je kabinetski proizveden u „zastavu”

Vojvođani – „nacija u nastajanju”

Toksična ideja „vojvođanske nacije” trenutno se gaji po bizarnim, ekstremističkim („autonomaškim”) krugovima – za koje je lepo uočeno da su „opasni, plaćeni i znaju da su sledeći na spisku klijenata srca tame”

B. Zečević: Jedan teški nesporazum

Proglašenjem „Kraljevstva SHS“, dakle Jugoslavije, Srbija se samosahranila. Na vrhuncu moći. Ni pred kakvom opasnošću, niti voljom spoljnih sila, dakle „ničim izazvana“ nego onako… sama od sebe…