Koji je politički motiv iza terorizma u Moskvi?

Glavna karakteristika svakog terorističkog čina je politički motiv. Bez dokaza o političkoj osnovi, tužilac neće posegnuti za terorizmom kao kvalifikacijom za optužnicu protiv uhvaćenih izvršilaca

Teroristički napad na „Krokus siti hol” biće vjerovatno prekretnica u odnosima između Istoka i Zapada – ili će se Amerika povući iz Ukrajine, u smislu da će Kijevu uskratiti finansijsku i vojnu pomoć, a Rusija realizovati ciljeve Specijalne vojne operacije (što je u Rusiji i dalje zvaničan naziv intervencije u Ukrajini) ili će svijet utonuti u ono što bi se moglo nazvati Treći svjetski rat.

„Treći” je bio skraćenica koja se koristila u razgovorima iza zatvorenih vrata Obaminog okruženja kada se govorilo o geopolitičkim namjerama. Da je umjesto Donalda Trampa na pretposljednjim predsjedničkim izborima pobijedila Hilari Klinton – tako bi i bilo. Svijet bi zahvatio plamen novog velikog rata.

Tramp je bio veliko iznenađenje i debakl za štab demokrata, tako da su planovi pomjereni za četiri godine. Za razliku od Trampa – koji tokom svog predsjedničkog mandata nije započeo nijedan rat (što je postao veliki uspjeh za posljednje američke predsjednike) – Bajden (odnosno oni koji upravljaju američkom spoljnom politikom) se ponašao drugačije.

Sukob u Ukrajini bi se, nakon posljednjeg terorističkog napada na tlu Ruske Federacije (jer bilo ih je nekoliko, ali s manje žrtava), zaista mogao odvijati u smjeru želja Obaminog okruženja. I tu je, opet, problem Donald Tramp, odnosno njegova sve izvjesnija izborna pobjeda.

Nema istrage – nema krivca

U dječiju priču o tzv. Islamskoj državi kao odgovornoj za teroristički akt niko ozbiljan ne želi povjerovati.

Nekoliko godina umrtvljen Tviter nalog ove kvazi organizacije naprasno je oživio i punio se saopštenjima i sadržajima koji bi trebalo da nas ubijede da ni u kom slučaju nisu Ukrajinci počinili strašan zločin, nego mistična Islamska država, nakon čijeg se saopštenja o preuzimanju odgovornosti za teroristički napad sve završava. Nema istrage, nema krivaca.

I gdje je i šta radio sadašnji lider te famozne Islamske države Korasana? Gdje se njegov prethodnik (El Bagdadi) liječio kada je bio ranjen? I kako je uopšte bilo moguće da se na sirijskom pijesku stvori organizacija koja je raspolagala savršenom tehnikom i informacijama (između ostalog, i satelitskim snimcima položaja Asadove vojske)? Koga su napadali i čije interese sprovodili? Mnogo je pitanja, a odgovor više nego jednostavan.

Pripadnik ISIS-K, tzv. Islamske države Korasana, koji je preuzeo odgovornost za smrtonosni napad na međunarodnom aerodromu Hamid Karzai u Kabulu, avgust 2021. (Foto: Printscreen/AMAQ News Agency)

Zapadni i prozapadni mediji utrkuju se u ubjeđivanju javnosti da su islamisti – a ne Zelenski – kreatori ničim izazvanog nasilja nad ruskim građanima. Zvanični organi Ruske Federacije javnosti dozirano predstavljaju rezultate istrage, pri čemu se naglašava da imaju dokaze da je nalogodavac u Kijevu. Forenzički dokazi (mobilni telefoni, platni nalozi) su neumoljivi.

Sem u Moskvi, istraga se odvija u Tadžikistanu – uz direktno učešće pripadnika ruskih organa bezbjednosti – ali i u Turskoj. Inače, glavna karakteristika terorističkog čina je politički motiv (geopolitički, ideološki, svejedno). Bez dokaza o političkoj osnovi tužilac neće posegnuti za terorizmom kao kvalifikacijom za optužnicu. Naravno, teroristima je cilj da primjenom nasilja stvore paniku i haos – a poželjna je što brojnija publika – odnosno prija im snažan publicitet takođe.

Dvostruki standardi

Zapadni mediji su godinama strpljivo terorizam povezivali sa islamom. Ubistvo Darije Dugine, Vadlena Tatarskog i pokušaj ubistva poznatog ruskog pisca Zahara Prilepina (uz korišćenje eksploziva kao sredstva za ubijanje) ukazali su na ukrajinske službe bezbjednosti kao organizatore i srušili mantru o poveznici terorizma i islama. Prilikom navedenih terorističkih akata nije se oglasila bratija iz Islamske države, već su se Ukrajinci pohvalili. Zašto sada ćute? Ipak je napad na „Krokus siti hol” nešto krupno, što će čitav svijet osuditi.

Napad na mlade koji su prisustvovali koncertu podsjeća na parišku tragediju u dvorani Bataklan. Ali, ranije su teroristi na izvršenje zadatka odlazili pomireni sa svojom smrću. Tadžikistanci su postupili drugačije: ponašali su se kao da su opljačkali banku i žure na sigurno, da podijele plijen. U Kijevu su očekivali nagradu, ali su se nedaleko od granice pred njima ispriječili Čečeni Ramzana Kadirova, odnosno „Rosgvardija”. Prvo saslušanje uhapšenih bilo je grubo, vjerovatno pod dejstvom emocija.

Pripadnici „Rosgvardije” na anti-terorističkoj vežbi (Foto: Dmitrij Rogulin/TASS)

Informacije (i dokazi) do kojih se tokom istrage dođe Ruska Federacija će vjerovatno koristiti u cilju daljih pravaca vojnog djelovanja, ali i sudskih procesa za koje se priprema „kada prođe sve”. Udar na sjedište ukrajinske vojne obavještajne službe sa nekoliko raketa tipa Cirkon (da bi se zdanje srušilo u potpunosti) bilo je prva primjena rezultata istrage. Uništenje ukrajinske energetske infrastrukture bilo je naredni korak (po ukrajinskim podacima, onemogućeno je 80 % proizvodnje električne energije). Ostalo ćemo tek da vidimo.

Po starom običaju – kad ne možemo Rusima ništa, pokazaćemo mišiće na „malim Rusima” – američka administracija se obrušila na Srbe, narod koji ima vjekovne, duboke i iskrene veze s ruskim narodom. Na udaru su Republika Srpska i njen lider, Milorad Dodik. Sankcije se sa pojedinaca šire na čitave kompanije, pri čemu se famozno – od istih često primjenjivano – pozivanje na ugrožavanje ljudskih prava, potpuno zaboravlja. Tako je to kad živimo u svijetu dvostrukih standarda, jedni važe za Ukrajince, drugi za Ruse, Srbe i Palestince.

 

Naslov i oprema teksta: Novi Standard

 

Izvor: Sve o Srpskoj

 

Naslovna fotografija: Mikhail Tereshchenko/TASS

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u