Kako profeministički mediji i javnost kontinuirano obeshrabruju žrtve seksualnog nasilja da zaista preduzmu korake kako bi nasilnici bili kažnjeni i onemogućeni da ponove delo, a one same dobile zaštitu i pomoć
Brojne poslovice, romani i eseji posvećeni fenomenu srpske nesloge, koliko god istinito odzvanjali, vekovima ne postižu svoj apostolski cilj. Što su istinitiji, to više liče na srpski usud
Žene na desnici ne traže amnestiju ni za šta. Ni od saboraca, ni od protivnika. Traže poštovanje svojih stavova i svog ženskog principa. Neće se odreći ni jednog, ni drugog
Možda je ovo crvena linija koju nećemo preći, jer to jeste, kako Antonić kaže, borba za istoriju. Ali i više od toga. Ovo je borba za princip časti u našem posrnulom društvu
Moramo da razgovaramo o sudbini pojedinca, društva i planete u kontekstu naših tradicionalnih vrednosti i rešenja koja nam one nude. Ljudskom biću nije dovoljan puki biološki opstanak
Dok ne budemo smeli da kažemo da je titoistički režim pobio više Srba nego NATO, i dok nam publika u bioskopima bude plakala zato što „nema više Juge“, bićemo oteta zemlja
Zašto nam je potrebna potvrda da nismo ono za šta nas optužuju nosioci ideja koje preziremo? I kako mislimo da tu potvrdu dobijemo od onih koji nas kleveću već čitav vek?
Od žene se očekuje ne samo da odbaci sopstveni kulturni i nacionalni identitet i da se odrekne majčinstva kao „nametnute uloge“, već i da odbaci muškarca kao svog vekovnog tlačitelja
Zbog čega su jalove nade da će se poezija Milice Stojadinović Srpkinje i mnogih drugih patriotski orijentisanih književnica na vrhuncu buke oko osnaživanja žena naći u čitankama srpskih đaka
Danas je pojam „elite” kontroverzna i gotovo pogrdna etiketa, opterećena negativnim konotacijama. Na taj način je i sve što pripada takozvanoj elitnoj kulturi po automatizmu postalo uniženo i odbačeno. Zbog čega?
Isušena i suvoparna, svedena na esejistiku i ispovednu prozu sumnjive autentičnosti, književnost je sve manje kadra da prodre u nepokorene sfere ličnosti i podigne ustanak